- 1 -              Revd 914/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 914/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B., OIB: …, iz T., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u K., protiv I. tuženika T. M. OIB: … iz i II. tuženika V. O., OIB: …, iz T., oba zastupana po punomoćnicima M. Š. i V. R., odvjetnicima u K., zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-2024/2017-2 od 2. rujna 2019., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Psp-241/16-14 od 6. lipnja 2017. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Psp-36/2015-30 od 15. rujna 2017., na sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-2024/2017-2 od 2. rujna 2019., kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Psp-241/16-14 od 6. lipnja 2017. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Psp-36/2015-30 od 15. rujna 2017, zbog pravnog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik na prijedlog nije odgovorio.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu tužitelja nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što predlagatelj nije određeno izložio niti jedan razlog propisan čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi to pitanje bilo važno u smislu navedene odredbe, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, valjalo kao nedopušten odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.