- 1 -              Rev 3262/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3262/2014-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Đ. F., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i G. u Z., protiv tuženika H.-p. d.o.o. iz Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6423/13-3 od 3. lipnja 2014. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž-6423/13-5 od 28. kolovoza 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-899/08 od 23. srpnja 2013., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6423/13-3 od 3. lipnja 2014. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja ukinuti su platni nalozi sadržani u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. V. iz S. te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom revizijskom sudu usvojiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i preinačiti presudu suda prvog stupnja na način da „usvoji“ tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U svom odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu ali traži trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove naknade za pročišćavanje otpadnih voda za razdoblje navedeno u platnim nalozima sadržanim u rješenjima o ovrsi javnog bilježnika I. V. iz S. poslovni broj Ovrv-409/06 od 14. lipnja 2006. i Ovrv-948/06 od 20.  listopada 2006.

 

U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li tužitelj aktivno legitimiran potraživati utuženu naknadu, te je li tuženik bio spojen na javni sustav pročišćavanja otpadnih voda odnosno je li koristio vlastiti sustav odvodnje i pročišćenja.

 

Sud prvog stupnja u svojoj odluci zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran za vođenje postupka, međutim, smatra da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju tuženik bio priključen na sustav odvodnje i pročišćavanja G. Z. jer je imao vlastiti sustav pročišćavanja, te je problematizirao da li se utuženi računi odnose na naknadu za financiranje i izgradnju komunalne infrastrukture, ili isključivo za naknadu za pročišćavanje, slijedom, čega je odbio tužbeni zahtjev.

 

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvog stupnja, međutim, ne iz onih razloga koje obrazlaže sud prvog stupnja, nego zbog pravnog shvaćanja da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za pokretanje parničnog postupka protiv korisnika usluge, koju pruža koncesionar, radi naplate neplaćenih računa za komunalnu naknadu pročišćavanja otpadnih voda. Sud drugog stupnja smatra da iz odredaba Sporazuma o plaćanju i podmirenju u svezi s uređajem za pročišćavanje otpadnih voda u G. Z., zaključenog 28. veljače 2003. između Z. o. v. d.o.o. kao koncesionara G. Z. kao davatelja koncesije, V. i o. d.o.o. kao beneficijara i Z. b. d.d. depozitnog zastupnika, proizlazi da je beneficijar ovlašten primati uplate i prenositi ih na depozitni račun otvoren kod depozitnog zastupnika, ali ne i naplaćivati iste prisilnim putem pa i vođenjem sudskog postupka, zbog čega smatra da je zahtjev neosnovan, pa je iz tih razloga odbio žalbu tužitelja. Navode suda prvog stupnja u odnosu na ostale okolnosti smatra neodlučnim pa o tome ne daje nikakve razloge.

 

U pravu je revident da je sud drugog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje glede aktivne legitimacije tužitelja.

 

Naime, sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 109/95, 21/96, 7/97) Grad Zagreb je proveo javni natječaj za izbor koncesionara za financiranje, projektiranje, izgradnju i upravljanje centralnim uređajem za pročišćavanje otpadnih voda s povezanim infrastrukturnim objektima u Z., te je koncesija 16. prosinca 2000. dodijeljena društvu Z. o. v. d.o.o. s kojim je i sklopljen Ugovor o koncesiji 16. prosinca 2000. Navedenim ugovorom, odredbama 8.21 do 8.31 i prilogom C13 (korisničke naknade, određivanje visine, ispostavljanje računa i plaćanje) dogovoren je način određivanja korisničkih naknada, visine ispostavljena računa i plaćanja u svezi s pružanjem usluga. Također je ugovoreno da Grad ima pravo imenovati inkasatora naknade. Dakle, između G. Z. kao davatelja koncesije, Z. o. v. d.o.o. kao koncesionara, V. i o. d.o.o. kao beneficijara, te Z. b. sklopljen je Sporazum o plaćanju i podmirenju u svezi s uređajem za pročišćavanje otpadnih voda u G. Z. dana 28. veljače 2003. (list 10-26 spisa).

 

Odredbom 5.1 navedenog Sporazuma propisano je da će svi dospjeli i plativi iznosi u pogledu Tarife za pročišćavanje otpadnih voda prema računu za vodu biti plativi beneficijaru, odnosno inkasatoru, prema Ugovoru o koncesiji, dok će naknadno, prema odredbi 5.2 beneficijar zadnji radni dan svakog tjedna tijekom svakog mjeseca, prenijeti ukupni iznos svih prihoda od tarifa za pročišćavanje otpadnih voda koje prima od korisnika usluge za vrijeme tog tjedna na depozitni račun. Dakle, očito je da je beneficijar u svoje ime a za račun koncesionara ovlašten naplaćivati iznose iz Tarife za pročišćavanje otpadnih voda prema računima za vodu, slijedom čega je, po prirodi stvari, ovlašten navedenu tražbinu ostvarivati i prisilnim, sudskim putem.

 

Slijedom navedenog pogrešan je zaključak suda drugog stupnja da tužitelj u ovom predmetu nije aktivno legitimiran.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sud drugog stupnja propustio je ocijeniti odlučne žalbene navode koji se odnose na isporuku i pružanje predmetne komunalne usluge tuženiku, slijedom čega je presuda suda drugog stupnja opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer ne sadrži razloge o navedenim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu.

 

Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP rješenjem ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom suđenju, sud drugog stupnja otklonit će navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Odluka o troškovima ostavljena je za konačnu odluku.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.