- 1 -              Revr 745/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 745/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. (OIB: …) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S. K., dipl.iur. iz sindikata, protiv tuženika A. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu, usluge u poljoprivrednoj djelatnosti (OIB: …) P., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz O., radi otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-330/17-4 od 6. lipnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-414/16-8 od 13. siječnja 2017., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je nedopuštenim otkaz ugovora o radu tužiteljici od dana 1. srpnja 2015., a pod točkom II. naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na rad odnosno na radno mjesto „terenski agronom“, u roku od 8 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-414/16-8 od 13. siječnja 2017. Točkom II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a) je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica u cijelosti osporava revizijske navode tuženika i predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Prema odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizija je neosnovana.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju je utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice i vraćanje na rad.

 

Neosnovani su revizijski navodi tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer izreka presude nije proturječna razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni, nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danima i postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

Nije počinjena bitna povreda time što je drugostupanjski sud utvrđene činjenice i provedene dokaze tumačio na način koji nije u skladu sa stajalištem tuženika. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a). Neosnovani su revizijski navodi tuženika kojima upire na nedostatnost obrazloženja drugostupanjske presude jer je ista u skladu s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

 

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica kod tuženika bila u radnom odnosu na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. listopada 2013., na poslovima terenskog agronoma. Tuženik je 1. srpnja 2015. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici na temelju članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR-a) zbog kršenja radnih obveza skrivljenim ponašanjem radnika budući je tužiteljica do 28. svibnja 2015. ostvarila učinak od 27,28%, iako je plan prodaje do tada iznosio 1.327.522,04 kn s time da su ostali radnici u istom razdoblju imali realizaciju prodaje od 60-113%, kao i da ju je poslodavac upozoravao na mali promet. Predmetnim ugovorom o radu nije bila ugovorena obveza ostvarivanja određenog rezultata rada odnosno određenog rezultata prodaje.

 

Zaključak drugostupanjskog suda je da plan prodaje nije sačinjen objektivno i sukladno ustaljenoj poslovnoj praksi tuženika, da je plan prodaje predviđen za 2015. iznosio više od predviđenih 10% povećanja u odnosu na prethodnu godinu ostvarenog prometa,  tuženik nije uzeo u obzir da je tužiteljica velikim dijelom obavljala i poslove naplate potraživanja koje je učinio radnik koji je prethodno radio kod tuženika, kao i činjenica da se roba prodaje i u razdoblju nakon lipnja, odnosno nakon 28. svibnja 2015.  To što su drugi radnici ostvarili plan prodaje ne ukazuje na obilježje skrivljenog ponašanja tužiteljice. Zaključno, sud drugog stupnja smatra da tuženik nije dokazao da tužiteljica plan prodaje nije ispunila radi svog skrivljenog ponašanja, čime bi se ostvarila povreda radne obveze.

 

Neosnovani su revizijski navodi revidenta da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Člankom 115. stavkom 1. točka 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik nije dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

 

Drugostupanjski sud je pravilno utvrdio da navedeno postupanje tužiteljice odnosno neostvarivanje rezultata prodaje do 28. svibnja 2015., nije opravdan razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Sve iz razloga što se proizvodi koje tužiteljica prodaje, prodaju i iza 28. svibnja 2015., kao i da je ostalo više od pola godine do isteka kalendarske godine u kojoj je trebao biti ostvaren plan prodaje (prema kojem je eventualno trebalo procjenjivati rad tužiteljice), da je plan prodaje napravljen nerealno, jer je istim predviđeno višestruko povećanje prometa u odnosu na prethodnu godinu. Tužiteljica je osim poslova prodaje, radila većim dijelom i naplatu potraživanja koja je ostala iza prethodnog radnika, a najvažnije od svega da njen radni učinak odnosno postizanje određenih rezultata prodaje koji bi bili dogovoreni u realnim okvirima i uz mjerljive parametre nije bio predviđen ugovorom o radu ili Pravilnikom o radu kod tuženika. Radni učinak drugih radnika tuženika u odnosu na tužiteljicu je stvar ugovornog odnosa između njih i tuženika te se ne može primjenjivati na tužiteljicu.

 

U odnosu na upozorenje radniku prije otkazivanja ugovora o radu, u smislu odredbe članka 119. ZR-a, prema kojoj odredbi je poslodavac dužan pisano upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa, ovaj sud nalazi da je ponašanje tužiteljice upućivalo na potrebu takvog postupanja tuženika, a ne odmah otkazivanjem joj ugovora o radu.

 

Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da kod tužiteljice nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se njezino ponašanje moglo ocijeniti skrivljenim jer je svoje radne obveze izvršavala u granicama objektivnih mogućnosti (plan prodaje za 2015. je višestruko povećan u odnosu na 2014.).

 

Određeno skrivljeno ponašanje trebalo se manifestirati kao ustrajnije neizvršavanje obveza, što tuženik nije dokazao.

 

Revizijske odluke na koje se tuženik poziva u reviziji odnose se na činjeničnu osnovu različitu od ovog konkretnog predmeta, jer se u navedenim odlukama radi o osobno uvjetovanim otkazima ugovora o radu (Revr-178/03) ili izvanrednim otkazima ugovorima o radu(Revr-794/05), gdje je postizanje određenih rezultata rada bilo predviđeno ili ugovorima o radu (Revr-1184/14, Revr-499/12) ili Kolektivnim ugovorom (Revr-219/09, Revr-214/08) ili Pravilnikom o radu (Revr-1702/01), a što ovdje nije bio slučaj.

 

Temeljem odredbe članka 393. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.