1                            Poslovni broj: 14 Gž-1770/2019-2

 

 

 

Poslovni broj: 14 Gž-1770/2019-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. K. iz K., OIB: ..., 2. F. M. iz Z., OIB: ..., 3. J. T. iz Z., OIB: ..., 4. M. K. iz Z., OIB: ..., 5. N. J. iz Z., OIB: ..., 6. N. B. iz Z., OIB: ..., zastupanih po upravitelju G. s. k. g. d.o.o., Z., a oni zastupani po Odvjetničkom društvu H. & p. iz Z., protiv tuženice S. M. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Povrv-115/19-15 od 24. svibnja 2019., dana 20. svibnja 2020., 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, dok se žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Povrv-115/19-15 od 24. svibnja 2019.:

 

potvrđuje u:

 

1/ pobijanom dijelu točke 1. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. broj Ovrv-28323/16 od 25. listopada 2016. u dijelu u kojemu je tuženici naloženo da tužiteljima isplati iznos od 11.090,01 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 625,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;

 

2/ točki 2. izreke u cijelosti;

 

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke 1. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. broj Ovrv-28323/16 od 25. listopada 2016. u dijelu u kojemu je tuženici naloženo da tužiteljima isplati iznos od 1.440,11 kn na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata za zakašnjelo djelomično podmirenje glavnice i ovršnog troška, sa zateznim kamatama koje teku od dana podnesene specifikacije sudu 7. veljače 2018. te u točki 3. izreke i sudi:

 

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. broj Ovrv-28323/16 od 25. listopada 2016. u dijelu u kojemu je tuženici naloženo da tužiteljima isplati iznos od 1.440,00 kn na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata za zakašnjelo podmirenje glavnice i ovršnog troška, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana predmetne specifikacije sudu 7. veljače 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.000,00 kn.“

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i tuženice za naknadom troškova ovog žalbenog postupka. 

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. broj Ovrv-28323/16 od 25. listopada 2016., i to u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo da tužiteljima isplati iznos od 11.090,01 kn na ime glavnice sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje na pojedinačne iznose teku kako je to navedeno u točki 1. izreke; 1.440,11 kn na ime dospjelih zateznih kamata za zakašnjelo djelomično podmirenje glavnice i ovršnog troška, sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 625,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. broj Ovrv-28323/16 od 25. listopada 2016. ukinut je u preostalom dijelu, dok je točkom 3. izreke tuženica odbijena sa zahtjevom za trošak postupka.

 

Protiv navedene presude, i to u dijelu pod točkom 1. i 2. izreke, pravovremeno se žali tužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), predlažući drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.

 

Žali se i tuženica, pobijajući presudu u dijelu pod točkom 3. izreke, ne navodeći izrijekom žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika stambene zgrade u Z., ..., za isplatom iznosa od 11.090,01 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime zajedničke pričuve (i to iznosa od 1.498,65 kn za prosinac 2010., iznosa od 3.596,76 kn za prosinac 2011., iznosa od 3.596,76 kn za prosinac 2012. te iznosa od 2.397,94 kn za prosinac 2013.) kao i iznosa od 1.440,11 kn s osnova uglavničene zakonske zatezne kamate za zakašnjelo podmirenje glavnice i ovršnog troška. 

 

Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), međutim pronalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a sve iz razloga kako će biti obrazloženo u nastavku.

 

Iz provedenog prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi slijedeće:

 

-da je tuženica suvlasnica stambene zgrade na adresi u Z., ...;

 

-da je prijedlogom za ovrhu (koji se u ovom postupku smatra tužbom) tužitelj od tuženice potraživao neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambene prostore na navedenoj adresi sistemskog broja nekretnine ... (u ukupnom iznosu od 16.784,88 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama) i ... (u ukupnom iznosu od 4.551,20 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama);

 

-da je tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istakla prigovor zastare;

 

-da je tuženica nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, uplatom od dana 21. listopada 2016. podmirila utuženu glavnicu za sistemski broj nekretnine ..., u iznosu od 4.551,20 kn (uplatnica na listu 8 i 55 spisa), a dana 14. studenog 2016. da je podmirila iznos od 7.061,57 kn (uplatnica na listu 55 spisa), navodeći da se navedena uplata odnosi na potraživanje na ime pričuve za 9.-12. mj. 2013., 1.-12. mj. 2014., 1.-3. mj. 2015. te 1.-3. mj. 2015., te trošak ovrhe Ovrv-28323/16 u iznosu od 1.366,70 kn, za sistemski broj nekretnine ...;

 

-da je tuženica u spis predmeta priložila Odluku suvlasnika (list 57 spisa) u kojoj je navedeno da suvlasnici svojim potpisom potvrđuju da su suglasni da se tuženici otpišu kamate za utužena potraživanja za pričuvu ukoliko u cijelosti podmiri glavnicu i troškove u ovom predmetu, te da su suglasni da se dugovanje po osnovi pričuve po ovrsi broj Ovrv-28323/16 podmiri u 24 rate;

 

-da je navedena odluka potpisana od strane suvlasnika G. Š. P., S. M. (ovdje tuženice), F. M. i T. M., čiji suvlasnički udjeli čine ukupno 52%.

 

Temeljem naprijed navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pobijanom presudom ukinuo platni nalog sadržan u uvodno citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je odbio zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka, smatrajući u bitnom da je dio potraživanja tužitelja koje se odnosi na sistemski broj nekretnine ..., u zastari, i to ono potraživanje koje tužitelj potražuje za 2010., 2011., 2012. i prvih 9 mjeseci 2013., dok da je tuženica uplatom od 14. studenoga 2016. u iznosu od 7.061,57 kn točno naznačila da podmiruje pričuvu za 9. – 12. mj. 2013., 1. – 12. mj. 2014., i 1. – 3. mj. 2015., kao i trošak ovrhe u iznosu od 1.366,70 kn, slijedom čega da je tuženica u cijelosti podmirila potraživanje za sistemski objekt 05467543, računajući navedene iznose koji su u zastari.

 

Nadalje, glede potraživanja tužitelja koje se odnosi na sistemski broj nekretnine ..., sud prvog stupnja smatrao je da je tuženica uplatom od 21. listopada 2016. podmirila utuženo potraživanja za navedeni sistemski broj, i to u iznosu od 4.551,20 kn.

 

Glede traženih zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice, sud prvog stupnja smatrao je da tužitelj nema pravo na iste, obzirom da je tuženica u spis predmeta priložila Odluku suvlasnika u omjeru od 51%, u kojoj da stoji kako su suvlasnici suglasni da se tuženici otpišu kamate ukoliko podmiri glavnicu potraživanja i troškove prema rješenju o ovrsi broj Ovrv-28323/16.

 

Slijedom navedenog, da je tužitelju bila poznata navedena situacija i da je trebao odmah nakon što je primio prigovor ili izvješće o uplati povući tužbu za uplaćeni iznos.

 

Navedeni pravni pristup suda prvog stupnja ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća u potpunosti kao pravilan i zakonit.

 

Prema odredbi članka 90. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV), zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

 

Prema stavku 2. navedenog članka, zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Stavkom 3. propisano je da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

 

Nadalje, odredbom članka 375. stavka 3. ZV-a propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

 

Uvodno je za navesti kako je su odredbom članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“; broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisana pravila o redoslijedu ispunjenja u slučaju postojanja konkurencije glavne obveze u odnosu na sporedne, i redoslijed ispunjenja sporednih obveza: kamata i troškova. Pri tom se daje prednost sporednim potraživanjima u odnosu na glavne, a konkurenciji sporednih prednost se daje troškovima u odnosu na kamate.

 

U slučaju da dužnik plati glavnicu, vjerovnik bi se imao pravo koristiti uračunavanjem sukladno citiranoj odredbi, pa primljenim iznosom naplatiti troškove, odnosno kamate, ali bi bio u obvezi o tome obavijestiti dužnika. U suprotnom bi se smatralo da se suglasio sa dužnikovom ponudom da prvo otplaćuje glavnicu.

 

U konkretnom slučaju, tužitelj se usuglasio sa ponudom tuženice da ista prvo otplaćuje glavnicu. Navedeno proizlazi iz sadržaja podneska tužitelja od 7. veljače 2018. (listovi 18-19 spisa).

 

Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 226. stavka 1. ZOO-a, obzirom da je tražbina sa osnove zajedničke pričuve povremeno davanje koje dospijeva u mjesečnim razdobljima.

 

Kako je u ovoj pravnoj stvari tužba (prijedlog za ovrhu) podnesena dana 11. listopada 2016., u zastari su sva potraživanja koja su dospjela unazad tri godine računajući od tog datuma, odnosno sva potraživanja dospjela do 11. listopada 2013.

 

U konkretnom slučaju, u zastari su potraživanja za sistemski objekt broj 05467543, za vremensko razdoblje od 8.-12. mj. 2010. sa dospijećem 15. siječnja 2011. u iznosu od 1.498,65 kn; od 1. – 12. mj. 2011. sa dospijećem 15. siječnja 2012.; od 1.-12. mj. 2012. sa dospijećem 15. siječnja 2013., u ukupnom iznosu od 8.692,17 kn, te potraživanja za vremensko razdoblje od 1. - 8. mj. 2013., u ukupnom iznosu od 2.397,84 kn, odnosno u zastari je sveukupno 11.090,01 kn  sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Nadalje, kako je tuženica uplatom od 14. studenog 2016. podmirila iznos od 7.061,57 kn (uplatnica na listu 55 spisa), navodeći da se navedena uplata odnosi na potraživanje na ime pričuve za 9.-12. mj. 2013., 1.-12. mj. 2014., 1.-3. mj. 2015. te 1.-3. mj. 2015., te trošak ovrhe Ovrv-28323/16 u iznosu od 1.366,70 kn, za sistemski broj nekretnine ..., to je navedenom uplatom tuženica zaista u potpunosti podmirila potraživanja na ime glavnice za navedeni sistemski broj koje nije zastarjelo (iznos od 5.694,87 kn) kao i dijelom trošak ovršnog postupka.

 

Jednako tako, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženica uplatom od 21. listopada 2016. u iznosu od 4.551,20 kn, podmirila potraživanje na ime glavnice za sistemski broj nekretnine ...

 

Međutim, prilikom odlučivanja o tijeku zakonskih zateznih kamata na uplaćene iznose glavnice, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je zauzeo pogrešan pravni pristup kada je smatrao da tužitelju ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate tekuće na uplaćene iznose glavnice od dospijeća do uplate, koje je tužitelj uglavničio podneskom od 7. veljače 2018. (list 18-19 spisa).

 

Naime, Odluka suvlasnika koju je tuženica priložila, a kojom suvlasnici stambene zgrade u Z., ..., svojim potpisom potvrđuju da su suglasni da se tuženici otpišu kamate za utužena potraživanja za pričuvu ukoliko u cijelosti podmiri glavnicu i troškove, nije valjana, obzirom da ista nije potpisana od strane suvlasnika sa većinskim suvlasničkim dijelovima.

 

Ovo stoga što je istu potpisala i sama tuženica, koja nije ovlaštena sudjelovati u donošenju odluke da se njezino vlastito dugovanje otpiše, a zbrajanjem suvlasničkih dijelova preostalih suvlasnika koji su odluku potpisali, ne dobije se natpolovična većina suvlasničkih dijelova, slijedom čega je odluka nevaljana, u smislu odredbe članka 375. stavka 3. ZV-a.

 

Slijedom navedenog, potraživanje tužitelja s osnova uglavničene zakonske zatezne kamate u iznosu od 1.440,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana kada je zahtjev podnesen sudu (7. veljače 2018.) pa do isplate, je osnovano.

 

Stoga je valjalo, pozivom na odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a, djelomično odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja, a djelomično istu uvažiti, odnosno djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu.

 

Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

 

U konkretnom slučaju, stranke su djelomično uspjele u postupku, slijedom čega je prilikom obračuna parničnog troška za primijeniti odredbu članka 154. stavka 2. Zakona o  parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), sve sukladno odredbi članka 117. stavka 3. ZID ZPP.

 

Navedenom odredbom propisano je da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 12.530,12 kn (na ime glavnice iznos od 11.090,01 kn te na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 1.440,11 kn) te na dosuđeni iznos od 1.440.11 kn, ovaj sud cijeni uspjeh tužitelja u postupku sa približno 10%. S druge pak strane, uspjeh tuženice u postupku iznosi 90%.

 

Kada se od postotka stranke koja je u većoj mjeru uspjela (tuženica) oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužiteljica), dobije se iznos od 80%.

 

Tako je tuženici valjalo priznati, sukladno postavljenom zahtjevu i prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14, i 118/14, dalje u tekstu: OT), za zastupanje na ročištu dana 16. travnja 2019. 100 bodova prema Tbr. 9. točki 1. OT, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. OT) i PDV po stopi od 25%, iznosi 1.250,00 kn.

 

Tuženici nije priznat zatraženi trošak sastava podneska predanog na raspravi dana 16. travnja 2019. obzirom da isti nije ni bio potreban za vođenje postupka, kao ni zatraženi trošak odsustva iz ureda i upotrebe vlastitog automobila, obzirom da je tuženica svojim odabirom punomoćnika izvan mjesta sjedišta prvostupanjskog suda, isti prouzrokovala, slijedom čega navedeni trošak ne može ići na teret tužitelja.

 

Obzirom na postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka uspjeha stranka u postupku od 80%, konačan trošak tuženice iznosi 1.000,00 kn.

 

Tužitelju nije priznat trošak ovog žalbenog postupka obzirom da je uspio u neznatnom dijelu odluke o kamatama, dok tuženici nije priznat trošak istoga jer nije uspjela u žalbenom postupku.

 

Stoga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 20. svibnja 2020.