Broj: Rev-x 482/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d. S. u stečaju iz S., …, zastupanog po stečajnom upravitelju P. M. iz O., …, protiv I. tuženika G. S., zastupanog po punomoćnici K. S. - Č., i II. tužene K. J. iz S., …, zastupane po punomoćniku T. V., odvjetniku u S.; …, radi utvrđenja, izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-5450/08 od 12. studenog 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj P-495/95 od 16. lipnja 2008, u sjednici održanoj 11. veljače 2014.
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gž-5450/08 od 12. studenog 2009. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj vlasnik stana u S., …, površine 88,36 m², koji se nalazi u objektu E-1106, III. ulaz, II. kat, stan označen brojem 12, strukture 31/5-D, zatim tužbeni zahtjev tužitelja za nalaganje tuženicima da mu izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis vlasništva prava toga stana, te tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed toga stana (st. I. izreke). Nadalje, ovom presudom obavezan je tužitelj II. tuženoj nadoknaditi parnični trošak od 8.540,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
I. tuženik i II. tužena nisu davali odgovor na reviziju tužitelja.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. toga Zakona.
U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. st. 1. ZPP.
Nije u pravu tužitelj kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla preispitati. Izreka pobijane drugostupanjske presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.
Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je on vlasnik spornog stana u …, površine 88,36 m², tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici izdaju tabularnu izjavu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenom stanu, te tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed toga stana.
Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:
- da su tužitelj i pravni prednik I. tuženika (O. S.) 26. studenog 1985. zaključili ugovor u pisanom obliku, a iz kog ugovora proizlazi da pravni prednik I. tuženika prenosi na tužitelja pravo da davanja na korištenje stana u objektu E-1065, II. kat, III. ulaz, stan broj 20, a da je za uzvrat tužitelj prenio na pravnog prednika I. tuženika, pravo davanja na korištenje stana u objektu E-1106,III. ulaz, II. Kat, stan broj 12, (sada predmetni stan u S. …)
- da su čl. 4. toga Ugovora stranke odredile da vlasnička prava na prije navedenim stanovima ostaju nedirnuta,
- da je tužitelj stan, za koji mu je prije navedenim ugovorom preneseno pravo davanja na korištenje, dao na korištenje obitelji svog radnika R. Ž., a koji stan su naknadno R. Ž. i njegova supruga T. Ž. otkupili na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 11/96, 68/98 i 96/99),
- da je pravni prednik I. tuženika raspolagao sa predmetnim spornim stanom u S., …, na način da je taj stan predao u vlasništvo II. tuženoj na ime naknade za ekspopiranu prizemnicu u vlasništvu II. tužene,
- da je zajednička namjera stranaka pri zaključivanju prije navedenog ugovora bila da se izvrši zamjena vlasništva stanova iz tog Ugovora, a ne samo zamjena prava davanja na korištenje tih stanova, da je naknadno radi pojašnjenja prave namjere stranaka bio izrađen i pisani aneks predmetnom ugovoru gdje se pojašnjava da stranke vrše zamjenu stanova sa očitovanjem dopuštenja stranaka da protivna strana izvrši u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva (clauzula intabulandi), ali da taj aneks nije potpisan, te
- da je pravni prednik I. tuženika upisan u zemljišnoj knjizi kao nosilac prava korištenja spornog stana.
Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo.
Kada je tužitelj raspolagao sa predmetnim spornim stanom na način da je sa pravnim prednikom I. tuženika zaključio ugovor o zamjeni vlasništva toga stana za stan u objektu E-1066, kada je pravni prednik I. tuženika stekao pravo korištenja predmetnog spornog stana (upisan u zemljišne knjige) (pa koji stan je kasnije dao u vlasništvo II. tuženoj kao naknadu za ekspropiranu nekretninu), onda je prestalo tužiteljevo pravo vlasništva na predmetnom spornom stanu (čl. 44. i čl. 45. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92).
Kako dakle, tužitelj više nije vlasnik predmetnog spornog stana, pravilno su dakle nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik tog stana.
Isto tako, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetnog spornog stana. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona u svoj posjed te stvari. Kako tužitelj nije vlasnik predmetnog spornog stana, te kako niti tvrdi niti dokazuje da bi po nekom drugom osnovu imao pravo na posjed toga stana, to su dakle, pravilno nižestupanjski sudovi postupili kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetnog spornog stana.
Isto tako, pravilno su nižestupanjski sudovi postupili kada su odbili i tužbeni zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave. To stoga što tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je sa tuženima bio u određenom obvezno pravnom odnosu iz kog bi proizlazila obaveza tuženih na izdavanje tabularne isprave.
S obzirom da se pretežno dio sadržaja revizije tužitelja odnosi na pokušaj dovođenja u sumnju pravilnosti zaključaka nižestupanjskih sudova o činjeničnom osnovu spora među strankama, za ukazati je na slijedeće. Riječ je evidentno o pokušaju revidiranja pobijane drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, revizija se ne može izjaviti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Stoga, ti revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.
Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, a niti razlozi na koje je revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, to je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 11. veljače 2014.
