1

Poslovni broj: 6 Gž-778/2019-3

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

    Poslovni broj: 6 Gž-778/2019-3

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. P., odvjetnici u B., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB:…, koje zastupa punomoćnica K. R. M., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo broj P-196/2019, od 1. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo broj P-196/2019, od 1. srpnja 2019.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo broj P-196/2019, od 1. srpnja 2019. suđeno je:

 

              " 1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Pazinu posl. br. Ovr-8647/2017 od 10. siječnja 2017.'

2. Odbija se prijedlog tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak.

3. Dužan je tužitelj tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 1.250,00 kn u roku 15 dana."

             

              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Iz spisa proizlazi:

 

-          da je rješenjem o ovrsi posl.br.Ovr-8647/2016 od 10. siječnja 2017. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama i to na temelju ovršnog javnobilježničkog akta, ugovora o kreditu broj … zaključenog 28. srpnja 2009., solemniziranog kod javnog bilježnika pod brojem Ov-8826/08 od 30. srpnja 2008., a radi namirenja tražbine u iznosu od 52.542,32 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te tražbine u iznosu od 59.078,02 kn kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu od 350,00 kn,

-          da je izjavom o ustupanju H. A. A. b. d.d. kao ustupitelj prenijela na tuženika C. o. d.d. sva prava  iz predmetnog ugovora prema tužitelju a radi namirenja ustupljene novčane tražbine,

-          da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik izjavio žalbu iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, te iz razloga što je nastupila zastara predmetne tražbine, zbog čega ga je općinski sud rješenjem od 23. svibnja 2017. uputio da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. i 11. OZ.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja ocijenivši prigovore tužitelja neosnovanim.

 

Naime polazeći se od utvrđenja da je u konkretnom slučaju cjelokupan dug tužitelja dospio na naplatu, a što je potvrđeno klauzulom ovršnosti javnog bilježnika od 29. lipnja 2010., a tražbina tuženika proizlazi iz javnobilježničkog akta odnosno na temelju Ugovora o kreditu broj … od 28. srpnja 2008. solemniziranog od javnog bilježnika od 30. srpnja 2008., i prema shvaćanju ovog suda takva tražbina zastarijeva za 10 godina sukladno odredbi članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

Prema odredbi članka 23. stavak 1. točka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – u daljnjem tekstu: OZ) ovršne isprave jesu ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

 

Prema Ovršnom zakonu ovršne isprave su kvalificirane javne i privatne isprave na temelju kojih se po zakonu može tražiti prisilno ostvarenje tražbina koje su u njima utvrđene. Dakle snagu ovršne isprave imaju kvalificirani sporazumi stranaka sklopljeni pred sudom, na temelju članka OZ, odnosno takvi sporazumi sklopljeni u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave (članak 307. i članak 327. OZ). Dakle u pogledu prigovora zastare treba reći da zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom nije nastupila jer nije istekao desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. stavak 1. ZOO, budući je riječ o potraživanju koje je utvrđeno pravomoćnom ovršnom ispravom, koja je postala ovršna 29. lipnja 2010. a prijedlog za ovrhu je podnesen 20. prosinca 2016.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare. Jednako tako pravilno je prvostupanjski sud odbio ostale žalbene razloge ovršenika iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ zbog kojih je također upućen u parnicu, jer tužitelj nije dokazao da je tražbina koja je predmet ovog postupka namirena u cijelosti ili pak djelomično prije podnošenja prijedloga za ovrhu, budući nije predložio provođenje bilo kakvog dokaza u tom pravcu.

 

Neosnovano žalitelj ističe da se sporna činjenica mogla utvrditi predloženim dokazima njegovim saslušanjem i saslušanjem predložene svjedokinje V. I..

 

Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci temeljem odredbi iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 20. svibnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi