- 1 - Revd 507/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. i S. Đ. sa sjedištem u Z., protiv tuženika F. P. iz P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Č. i R. sa sjedištem u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž – 1558/2018-2 od 24. rujna 2019., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 142/2017-27 od 12. srpnja 2018., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž – 1558/2018-2 od 24. rujna 2019., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P - 142/2017-27 od 12. srpnja 2018.
Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja i koje su prema razlozima navedenim u pobijanoj odluci različite od onih navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. U tom smislu treba reći da je u konkretnom slučaju riječ o maličnom sporu u smislu odredbi čl. 457. – 467.a ZPP-a, te da nižestupanjske odluke sadrže i činjenično utvrđenje da je na okolnost alkoholiziranosti tuženika s trenutkom prometne nezgode alkometrom marke „D.“ očitana kod tuženika količina alkohola u organizmu od 0,95 g/kg dva sata nakon prometne nezgode, nakon čega je tuženik odbio davanje urina i vađenje krvi u svrhu dokazivanja količine alkohola u trenutku prometne nesreće.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
