- 1 -              Rev-x 1224/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1224/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S. i I. Ž. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog  suda u Zagrebu broj Gž-7242/14-2 od 31. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2369/09-44 od 30. travnja 2014., ispravljena rješenjem toga suda broj P-2369/09-44 od 1. srpnja 2014., u sjednici održanoj 20. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom je presudom odbijena tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 320.000,00 kn sa zateznim kamatama i tužitelj obvezan na naknadu parničnih troškova tuženiku u iznosu od 99.712,50kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija odbije kao neosnovana i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava tog podneska.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora tužiteljev je zahtjev za isplatu 320.000,00 kn na teret tuženika, utemeljen na tvrdnji da je među parničnim strankama tijekom 2003. godine sklopljen ugovor o djelu, konkretno, da je „tužitelj za tuženika vodio određene poslove za ishođenje građevinske dozvole za izgradnju stambeno-poslovne zgrade na kat. čest. zem. 629/3 KO B.“ i da su „stranke ... dogovorile da se nagrada i naknada ima isplatiti na kraju, a sve ovisno o koristi koju je tužitelj za tuženika u ovom poslu postigao“.

 

Nižestupanjski su sudovi tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim jer je po provedenom dokaznom postupku utvrđeno da ugovor o djelu iz čl. 600. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/9, 3/94, 7/96, 88/01 i 112/99) u sadržaju kako ga prikazuje tužitelj nije sklopljen, odnosno da tužitelj nije dokazao niti da je tuženik od njega naručio, niti da je za tuženika obavio neke poslove za ugovorenu naknadu.

 

Neosnovana je revizijska tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. Obrazlažući ovaj revizijski razlog tužitelj zapravo samo citira odredbu čl. 8. ZPP ne ukazujući potom na to iz čega proizlazi da sud odlučne činjenice nije utvrdio ocjenom dokaza kako je to u toj zakonskoj odredbi propisano.

 

Neosnovana je i sljedeća revizijska tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, onoj iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, a koju tvrdnju tužitelj veže za drugostupanjsku presudu. Iznoseći ovu tvrdnju tužitelj navodi kako je „obrazloženje ... drugostupanjske presude knjiški primjer kako se ne bi trebalo obrazlagati suda II stupnja“. Tužitelj tako, zapravo, prigovara sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude, sadržaj kojeg je propisan odredbom čl. 375., a ne 338. st. 4. ZPP. U konkretnom je slučaju, međutim, drugostupanjski sud, kako je to propisano odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, u obrazloženju pobijane presude ocijenio odlučne žalbene navode i označio razloge koje je u obzir uzeo po službenoj dužnosti, pa nikakva bitna povreda odredaba parničnog postupka s timu vezi nije ostvarena.

 

Konačno, neosnovane su i tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Takva se povreda u ovom predmetu ne može pripisati niti jednoj od nižestupanjskih presuda jer one nemaju nedostatka zbog kojeg ih nije moguće ispitati. Konkretizirajući tvrdnju o navodnom postojanju ove bitne povrede, a pri čemu nije sasvim jasno niti to u odnosu na koju od nižestupanjskih presuda se ona odnosi, tužitelj je naveo da je „dovoljno pročitati obrazloženje ove presude, s jedne strane, te izreku s druge strane, i odmah će biti jasno da je ovdje upravo počinjena navedena bitna povreda“. Međutim, kontradiktornosti između izreke prvostupanjske presude kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, i njenog obrazloženja u kojem se obrazlaže zašto je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim, nema, kao što međusobno nisu kontradiktorni izreka drugostupanjske kojom se žalba odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje i obrazloženje te presude u kojem je navedeno da su neosnovani svi žalbeni razlozi. Tužitelj u reviziji navodi i da je „obrazloženje potpuno u nesuglasju sa rezultatima svih dokaza tijekom postupka“. Pritom neistinito tvrdi da „osporena presuda nesporno prihvaća da je tužitelj uložio određeni rad i znanje u ishođenje navedenih dozvola“, jer se to ne tvrdi niti u jednoj od nižestupanjskih presuda, već su, naprotiv, nižestupansjki sudovi naveli da su utvrdili kako tužitelj nije dokazao da bi za tuženika izvršio kakvo djelo za ugovorenu naknadu.

 

Neosnovano tužitelj prigovara i obrazloženjima nižestupanjskih presuda u vezi s odbijanjem njegova prijedloga za provođenjem vještačenja. Ono je predloženo radi utvrđenja iznosa naknade za koju tužitelj smatra da mu pripada, pa je prijedlog za izvođenje dokaza radi utvrđenja te činjenice pravilno odbijen pored prethodno utvrđene činjenice nepostojanja ugovornog odnosa na kojem tužitelj temelji predmetni tužbeni zahtjev.

 

Neosnovani su i revizijski prigovori pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer ih tužitelj veže za činjenično stanje kako ga on vidi.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u toč. I. izreke.

 

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (toč. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 20. svibnja 2020.