Baza je ažurirana 25.06.2026. zaključno sa NN 46/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 12  -413/2019-3

                                    

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

 

                                          Poslovni broj: 12  -413/2019-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari prvo tužitelja P. J., OIB…, iz V., i drugo tužitelja T. J., OIB…, iz M., oba zastupana po punomoćnicima M. P. i M. P., odvjetnicima iz I., protiv tuženika S. K., OIB…, iz M., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-75/2019, od 28. ožujka 2019., dana 20. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba prvo tužitelja P. J. i drugo tužitelja T. J. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-75/2019, od 28. ožujka 2019.

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Pobijanom presudom Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj: P-75/2019, od 28. ožujka 2019., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

 

              "Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju pod 1. iznos od 36.500,00 kn, a tužitelju pod 2. iznos od 33.989,37 kn, sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose od trenutka utuženja do isplate, kao i naknaditi trošak postupka po odluci suda."

 

                            Protiv ove presude žalbu su uložili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i tuženika obaveže na snašanje troškova postupka, ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U sadržaju žalbe su ponovili navode iz prvostupanjskog postupka kako su kao jamci ispunili obvezu tuženika, a kako je vjerovnik S. banka d.d. S., povukla prijedlog – tužbu protiv tuženika bez da su o tome obavijestili tužitelje, a to nije učinio ni tuženik, smatraju i njega odgovornim za izvršenu naplatu.

             

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Prvostupanjski sud u postupku je utvrdio sve bitne činjenice glede osnova i visine protutužbenog zahtjeva, a kao nesporno je utvrđeno:

 

-         da je Ugovorom o kreditu br. 6056-118737 koji su 26. 2. 1997. sklopili S. banka d.d. i tuženik S. K., ugovoreno između ostalog da će korisnik kredita podmiriti davatelju kredita glavnicu kredita i  kamatu u 36 jednakih anuiteta i da je prvi anuitet dospio 1. travnja 1997.

 

-         da je zadnja isplata anuiteta po korisniku kredita S. K. plaćena 19. 12. 1998. i da nakon toga nije plaćen ni jedan anuitet.

 

-         da S. banka d.d., unatoč tome što od 19. prosinca 1998. korisnik kredita nije izvršavao svoju obvezu otplate nije otkazala kredit sukladno odredbi članka 7. ugovora o kreditu.

 

-         da je S. banka d.d., prvu radnju radi naplate potraživanja poduzela nakon dospijeća posljednjeg ugovorenog anuiteta, dospjelog 1. travnja 2000., podnošenjem prijedloga za ovrhu, dana 12. veljače 2004.

 

-         da je S. banka d.d., 12. veljače 2004. podnijela prijedlog za ovrhu protiv korisnika kredita, tuženika S. K. i jamaca Z. P., te tužitelja P. J. i T. J. kod Općinskog suda u Makarskoj, koji je donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-228/04.

 

-         da su protiv rješenja o ovrsi prigovor podnijeli tuženik S. K. i jamac Z. P., dok tužitelji P. J. i T. J. nisu ulagali prigovor.

 

-         da je po prigovoru tuženika S. K. i jamaca Z. P. došlo do ukidanja platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi, a kasnije i do obustave daljnjeg ovršnog postupka, povlačenjem tužbe 28. prosinca 2010. spisu poslovni broj P-746/10. Općinskog suda u Makarskoj.

 

Sporno je da li je potraživanje S. banke d.d., zastarjelo prema tuženiku S. K. i da li je tuženik regresno odgovoran prema tužiteljima od kojih je to potraživanje naplaćeno.

 

              Pravni okvir spora pravilno je postavljen i odnosi sa na primjenu Zakona o obveznim odnosima („NN“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99. i 35/05. dalje: ZOO-a), koje su bile na snazi u vrijeme nastanka obveze i to odredbe članka 372. ZOO-a,  prema kojoj potraživanja povremenih davanja, pa i anuiteta kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

 

              Naime, tek u slučaju dospijeća ukupnog neplaćenog kredita na naplatu raskidom ugovora, tražbina vraćanja kredita ne bi više imala karakter povremenog potraživanja, pa bi se na takvu tražbinu mogao primijeniti opći zastarni rok.

 

              Prema tome, kako je potraživanje iz ugovora o kreditu zastarjelo prema tuženiku S. K., vjerovnik S. banka d.d., više nije mogla od njega naplatiti dug.

 

              Činjenica je da je taj dug, iako je potraživanje prema tuženiku zastarjelo, naplaćeno od tuženika kao jamaca, no pitanje da li se radi o pravilnoj naplati nije predmet ovoga spora.

 

              Drugostupanjski sud smatra da tuženik nije odgovoran što tužitelji nisu uložili prigovor protiv rješenja o ovrsi i što je vjerovnik S. banka d.d., naplatila zastarjeli dug korisnika kredita, jer je to stvar tužitelja i S. banke d.d.

 

              Budući tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku, nisu im priznati ni troškovi parničnog postupka.

 

Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

U Požegi 20. svibnja 2020.

 

 

                                                                                   Sudac

 

                                                                            Branimir Miljević

                         

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu