1

Poslovni broj: Gž-905/2019-3

 

Poslovni broj: Gž-905/2019-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice M. Š.-Š., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćnici M. G., odvjetnici u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., OIB: …, Z., zastupane po punomoćnicima B. P., S. P. i H. I., odvjetnicima u O. društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4577/15-46 od 18. travnja 2019. godine, 19. svibnja 2020. 

 

r i j e š i o  j e

 

              Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4577/15-46 od 18. travnja 2019. godine.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem u točki I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.574,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. rujna 2018. godine do isplate, dok je u točki II. izreke tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Protiv pobijanog rješenja pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica dana 24. travnja 2019. godine zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika protiv presude broj P-4577/2015 od 14. rujna 2018. godine ukine i dopunsko rješenje, odbije zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u cijelosti i dosudi tuženici troškove parničnog postupka, odnosno da istu preinači sukladno žalbenim navodima.

Odgovor na žalbu nije dan.

 

Žalba nije osnovana.

 

Presudom broj P-4577/2015 -39 od 14. rujna 2018. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. toč. 1. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 8. ožujka 2007. godine te ne naloženo tuženici da tužiteljici isplati novčani iznos od 38.946,07 kn.

U toj odluci prvostupanjski sud je propustio odlučiti o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

Tužiteljica i tuženica su pravodobno podnijele zahtjev za donošenje dopunskog rješenja o naknadi troškova postupka.

Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, to je prvostupanjski sud obvezao tuženicu da joj primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) naknadi troškove postupka čija je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) te predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn. Ukupni trošak s PDV-om utvrđen je u iznosu od 10.574,50 kn.

Kamata na dosuđeni trošak suđena je od donošenja prvostupanjske presude  do isplate, temeljem odredbe čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17).

Zahtjev tuženice za naknadu troškova odbijen je jer tuženica nije uspjela u ovom postupku niti djelomično.

U svojoj žalbi tuženica navodi da osporava pobijano rješenje slijedom činjenice da pobija osnovanost presude broj P-4577/2015 od 14. rujna 2018. godine i da je protiv te presude izjavila žalbu.

Tuženica smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 28. listopada 2015. godine jer isti nije bio nužan za vođenje i uspjeh u postupku, da nema pravo na nagradu za sastav podneska od 28. srpnja 2017. godine u punom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o podnesku kojemu je jedina svrha postavljanje preinačenog tužbenog zahtjeva.

Pravilna je odluka o naknadi parničnog troška. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao nagradu za sastav podneska od 28. listopada 2015. godine jer se u tom podnesku tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu koji je podnijela tuženica, kao i za podnesak od 28. srpnja 2017. godine jer je u tom podnesku tužiteljica konačno uredila svoj tužbeni zahtjev.

Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženice te potvrdio dopunsko rješenje primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a

 

Koprivnica, 19. svibnja 2020.