- 1 -              Revd 631/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 631/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz M., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici P. J. i J. P., odvjetnici u S., protiv tuženika I. A. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. L., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2196/2019-2 od 31. listopada 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-184/2017 od 17. studenog 2017., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2196/2010-2 od 31. listopada 2019. se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj I. M. iz M. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2196/2010-2 od 31. listopada 2019. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u reviziji nisu važna za odluku u ovom sporu.

 

Prvim pitanjem tužitelj pita primjenjuju li se na stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla koji datira iz razdoblja od 1950. do 1960. godine pravna pravila iz Općeg građanskog zakonika ili odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, dalje ZV).

 

Ovo pitanje nije važno za rješenje spora radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini je bilo upisano na ime pok. L. A., te su na temelju rješenja o nasljeđivanju od 27. ožujka 1954. nekretnine pripale nasljednicima M. A., udovici L. za ¼ dijela, i I. A., pok, L. za ¾ dijela. Kupnjom i dosjelošću pravo vlasništva su stekli J. K. i E. Š., te da su prodali nekretnine tužitelju sklapanjem ugovor o kupoprodaji 1. svibnja 1995., pa je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj kupnjom i dosjelošću stekao pravo vlasništva.

 

Međutim iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje kupoprodajnog ugovora kojim bi tuženik ili njegovi pravni prednici prodali predmetnu nekretninu J. K. i E. Š., niti njihovim pravnim prednicima, odnosno da nije bilo nikakvog kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tuženika ili njegovih pravnih prednika s J. K. i E. Š., ili njihovim pravnim prednicima.

 

Stoga za rješenje ovog spora nije odlučno koji bi propis bio mjerodavan za ugovor sklopljen u 1950-im i 1960-im godinama.

 

Drugo pitanje koje glasi „Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako u presudi kojom se preinačava prvostupanjska presuda ne provede ocjenu dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP i ne obrazloži razloge o odlučnim činjenicama?“ nije važno jer polazi od pogrešne tvrdnje da drugostupanjski sud nije, preinačujući prvostupanjsku presudu, utvrdio odlučne činjenice.

 

Suprotno navodima u prijedlogu drugostupanjski sud je postupio po odredbi čl. 373.a. ZPP i presudom preinačio prvostupanjsku presudu, jer je prema stanju spisa našao da odlučne činjenice nisu pravilno utvrđene, ali da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

O tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje su od tih činjenica sporne te dokazivanje spornih činjenica ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Drugostupanjski sud je proveo je ocjenu isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, postupajući sukladno odredbi čl. 8. ZPP, te je obrazložio razloge o odlučnim činjenicama.

 

Napominje se da u ovom slučaju ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu utvrdili postojanje kupoprodajnog ugovora kojim tuženik ili koji njegov prednik kao nasljednik iza pokojnog L. A. prodaju predmetne nekretnine tužiteljevim prednicima, pa dokaz o sadržaju takvog ugovora sud nije ni mogao izvesti.

 

Nadalje, obrazloženje pobijane presude se temelji na drugačijim činjeničnim utvrđenjima i drugačijoj procesnopravnoj situaciji u odnosu na one na kojima se temelje obrazloženja presuda Vrhovnog suda RH navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.

 

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.