- 1 -              Revd 891/2020-2

Broj: Revd 891/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz V., OIB ..., koju zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u V., protiv tuženice D. V. iz V., OIB ..., koju zastupa punomoćnik T. P., odvjetnik u V., radi imisije, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4082/2019-2 od 17. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-177/19-26 od 24. rujna 2019., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženicima kao vlasnicima nekretnine – obiteljske kuće sa okućnicom na adresi ..., sagrađene na kč.br. 369 k.o. M., da prestanu uznemiravati tužiteljicu, u vlasništvu nekretnine – obiteljske kuće sa okućnicom na adresi ..., sagrađene na kč.br. 368 k.o. M., na način da prestane odvoditi oborinske vode na način da nastaje vlaga na zidu i temeljima objekta tužiteljice kao i da se voda iz oluka objekta tuženice slijeva na nekretninu tužiteljice, te da joj naknade parnični trošak (stavak I izreke), dok je u stavku II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženici D. V. trošak parničnog postupka u iznosu od 5.062,50 kuna, dok je u stavku III u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tuženice D. V. odbijen.

Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I i II izreke, dok je u stavku II izreke odbijena tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe. U stavku III izreke odbijena je tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica podnosi reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Smatra da je riječ o pitanju o kojem je revizijski sud u istovrsnim predmetima već zauzeo shvaćanje, pa je slijedom toga pobijana odluka nižestupanjskih sudova utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže da se prihvati revizija i pobijane nižestupanjske presude pravilnom primjenom materijalnog prava preinače na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvati i tuženiku naloži plaćanje troškova parničnog postupka i troškova revizije u iznosu od 1.875,00 kuna.

U odgovoru na reviziju tuženica se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija kao nedopuštena odbaci. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19) izmijenjene su odredbe o reviziji na način da je u čl. 382. st. 1. ZPP propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno prema odredbi čl. 382.a st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju očinstva ili majčinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, odnosno u povodu tužbi radi objave ispravka informacije. Navedene odredbe primjenjuju se na sve postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, dakle u predmetima u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon 1. rujna 2019.

U konkretnom slučaju radi se o sporu radi plaćanja uzdržavanja, pa se ne radi o sporu u kojem bi bila dopuštena revizija po samom Zakonu.

Iz podnesene revizije vidljivo je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u ovom predmetu nije dopustio izjavljivanje revizije, niti je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Prema odredbi čl. 392. st. 7. ZPP revizija iz čl. 382. ZPP je nedopuštena i ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena ili ako revizija nije podnesena zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije podnio prijedlog za dopuštenje revizije, niti se radi o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena po samom Zakonu, to je revizija tuženika nedopuštena, radi čega ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 7. ZPP, budući da u konkretnom slučaju Vrhovni sud Republike Hrvatske nije dopustio izjavljivanje revizije, a drugostupanjska odluka je donesena 4. rujna 2019., dakle nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19.

Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 7. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.