- 1 -              Rev 1085/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1085/2016-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, upravnoj stvari tužitelja H. S. K. – und M. G. sa sjedištem u G., ..., Austria, zastupanog po punomoćniku Z. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. Š. iz D. Š., ..., zastupanog po punomoćniku M. S. odvjetniku, u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-2826/2011-2 od 25. studenog 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1374/09-63 od 12. rujna 2011., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1374/09-74 od 2. studenog 2011., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ž. M. iz Z., ..., poslovni broj Ovrv-1695/08 od 19. 11. 2008.g. u dijelu kojim je naloženo tuženiku M. Š. iz D. Š., ..., da tužitelju H. S. K. - und M. G. sa sjedištem u G., ..., Austria isplati iznos od 100.100,22  EUR (slovima: stotisućastoeuraidvadesetdvacenta) sa zateznom kamatom po stopi ugovorene kamate od 15% (slovima:petnaestposto) godišnje na iznos od 100.100,22 EUR tekućom od dana 18. 10. 2007.g. do isplate,

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 15.274,40 kuna (slovima:petnaesttisućadvjestosedamesetčetirikuneičetrdesetlipa) sa zateznom kamatom tekućom od dana 20. 11. 2008.g. do 30. 6. 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 1. 7. 2011.g. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju izmjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve to u roku 8 dana.

 

II. Ukida se platni nalog u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na iznos od 100.100,22 kune za period od 2. 12. 2006.g. do 17. 10. 2007.g.

 

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 73.078,10 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude 12. 9. 2011.g. do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju izmjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku 15 dana."

 

Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-1374/09-74 od 2. studenog 2011. riješeno je:

" I.Ispravlja se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1374/09-63 od 12. 9. 2011.g., u uvodu i izreci, tako da umjesto H. S. K. -. u. M. G. sa sjedištem u G., ..., Austria", treba biti H. S. K. -. u. M. G. sa sjedištem u G., ..., Austria"

 

II.U ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 372. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 100.100,122 eura s kamatama od 15% godišnje tekućim od 18. listopada 2007. pa do isplate.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao davatelj leasinga sa trgovačkim društvom G. d.o.o. kao korisniku leasinga sklopio tri ugovora o leasingu,

- da je ostalo nepodmireno dugovanje korisnika leasinga prema tužitelju i to po: prvom ugovoru u iznosu od 32.108,10 eura, po drugom ugovoru u iznosu od 5.873,58 eura, i pod trećem ugovoru iznos od 62.118,54 eura, odnosno ukupno u iznosu od 100.100,22 eura,

 

- te, da je tuženik za svaki od prije navedenih ugovora potpisao garanciju (izjavu o jamstvu) kojom garantira (solidarno jamči) za uredno namirenje svih potraživanja i prava tužitelja iz predmetnih ugovora o leasingu, kao i za urednu namirenje sporednih obveza.

 

Nije u pravu tuženik kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Nižestupanjski sudovi na jasan način ukazuju ocjenom kojih dokaza su tvrdili postojanje pravno odlučnih činjenica. Kako tuženik kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija tuženika znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje) ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati ni iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik navodi da je na odnos tuženika sa tužiteljem (ugovor o jamstvu) trebalo primijeniti pravo Republike Austrije, te da je u svijetlu toga trebalo na nesporan i objektivan način utvrditi visinu obveze glavnog dužnika (G. d.o.o.). Na te navode valja odgovoriti slijedeće.

 

Prvo, kao što je već rečeno upravo su nižestupanjski sudovi utvrdili izvođenjem dokaza visinu obveze glavnog dužnika (što je jedna od ključno pravno odlučnih činjenica u ovom sporu.

 

Drugo, tuženik u reviziji na određeni način ne navodi a niti ne obrazlaže koja bi to određena pravna norma prava Republike Austrije i pored sadržaja predmetnih izjava o jamstvu (garancija) ograničavala ili isključivala odgovornost tuženika za obveze glavnog dužnika ili bi tuženika na bilo koji drugi način dovodila u povoljniji položaj. Stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena tuženika, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP:

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.