- 1 -              Rev 1205/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1205/2017-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, protiv tuženika D. G., OIB ..., iz P., ..., kojeg zastupa punomoćnica Z. B., odvjetnica u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2841/16-2 od 3. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj Pn-153/15-21 od 13. travnja 2016., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljicu štetu od 311.840,88 kn s pripadajućom kamatom (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 6.250,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju, ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje podredno preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

 

Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

Budući da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio pravilnom ocjenom izvedenih dokaza kako to propisuje čl. 8. ZPP, nije drugostupanjski sud, otklonivši postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i sam učinio tu povredu stoga su neosnovani revizijski razlozi koji upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

 

Drugostupanjski sud ocijenio je žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Revidentica smatra da su pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP kada su odbili tužbeni zahtjev. Tužiteljica pojašnjava da je, u postupku koji je prethodio reviziji, dokazala osnovu i visinu štete jer je dostavila obračun šumske štete koji su izradile H. š. d.o.o. Stoga ističe da kada je tuženik osporio visinu štete koja je utvrđena obračunom koji je dostavila, u tom trenutku je teret dokaza da je obračun šumske štete netočan, prešao na tuženika.

 

Neosnovani su ovakvi navodi revidentice jer u situaciji kada sva šuma u kojoj je tuženik sjekao stabla nije bila u vlasništvu tužiteljice (tužiteljica nije dokazala da je u cijelosti vlasnica k.č.br. 1254/4 k.o. P. N.), da je tuženik osporio da je posjekao količinu stabala koja proizlazi iz obračuna koji je tužiteljica dostavila, da je osporio i da je svu posječenu količinu drvne mase otuđio (navodi da je jedan dio ostao u posjedu tužiteljice) te je sporna i kvaliteta posječenih stabala (o čemu također ovisi visina štete) proizlazi da neosnovano tužiteljica tvrdi da je dokazala visinu štete. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je teret dokazivanja u kojem obimu je tužiteljici nastala šteta, na tužiteljici.

 

Slijedom iznesenog neosnovani su navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP.

 

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu od 311.840,88 kn jer da je 20. rujna 2011. neovlašteno izvršio sječu šume na zemljištu tužiteljice.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tuženik 20. rujna 2011. neovlašteno izvršio sječu šume, da je odnio dio drvene mase dok je preostali dio posječenih stabala ostao u posjedu H. š.,

 

- da je tuženik osporio visinu štete koja proizlazi iz obračuna šumske štete koji je dostavila tužiteljica, da je doveo u pitanje kvalitetu posječenih stabala, količinu posječenih stabala, područje gdje je sjekao, kao i količinu koju je odnio, odnosno količinu koja je ostala u posjedu tužiteljice,

 

- da je tužiteljica kao dokaz o visini štete dostavila obračun šumske štete sačinjen od strane H. š. d.o.o.,

 

- da tužiteljica nije predložila provođenje dokaza po vještaku odgovarajuće struke.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da iz obračuna šumske štete što su ga izradile H. š. d.o.o. obzirom na iznesene prigovore tuženika (sporna je količina posječenih stabala, nije vidljivo kakve su kvalitete bila posjećena stabla, sporno je zemljište na kojem je sječeno, koliko je drvne mase ostalo u posjedu tužiteljice) visinu štete bilo je moguće sa sigurnošću utvrditi jedino izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke. Budući da tužiteljica nije predložila vještačenje po vještaku odgovarajuće struke primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev.

 

Revidentica navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer su pogrešno primijenivši pravilo o teretu dokazivanja zaključili da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Nižestupanjski su sudovi ocijenili da tužiteljica budući nije dokazala visinu štete, nije dokazala jednu od općih pretpostavki za naknadu štete stoga su zaključili da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Neosnovano revidentica osporava primjenu materijalnog prava jer kod zahtjeva za naknadu štete potrebno je dokazati štetu i to u njezinoj visini koja je u uzročno posljedičnoj vezi s radnjom štetnika (sječom šume), a budući da u konkretnoj situaciji tužiteljica nije dokazala štetu (u visini u kojoj je nastala) nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO).

 

Revidentica osporava i činjenična utvrđenja, koja osporavanja ovaj sud ocjenjuje nedopuštenim sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.