- 1 -              Revd 633/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 633/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: ...) - za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika L. V. iz B., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku K. N., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-134/2019-3 od 16. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu posl. br. P-529/2018-3 od 21. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda zbog ogluhe kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati 21.848,15 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama.

 

Tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja.

 

Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

 

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 16. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

 

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

 

Predmetom spora zahtjev je tužiteljice na obvezivanje tuženika isplatiti joj 21.848,15 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim te (potvrđivanjem prvostupanjske presude zbog ogluhe: prema zaključku da su bili ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe iz odredaba čl. 331.b ZPP-a, prema kojima je prvostupanjski sud odlučio o predmetu spora) prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da „nije bilo zapreke za donošenje presude zbog ogluhe, jer su bile ispunjene i ostale pretpostavke koje se za donošenje presude zbog ogluhe moraju kumulativno ispuniti zajedno s drugima a niti je prilikom donošenja iste počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP kako to ističe žalitelj“.

 

              - da „suprotno navodima žalitelja upravo iz činjeničnih navoda u tužbi i priložene dokumentacije uz tužbu, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a navedene činjenice nisu u suprotnosti s priloženim dokazima“,

 

Tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da shvaćanje na kojemu se ta presuda temelji nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu izložio više pitanja.

 

Međutim, time što je tako odredio razloge svoga prijedloga te konstatirao da ga podnosi prema odredbama čl. 385.a ZPP-a i zbog navedenih pitanja, predlagatelj nije ispunio sve pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu:

 

- da navedene odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a predviđaju postojanje:

 

a) u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi, i to (ovdje bitno) važnog za odluku u konkretnom sporu - ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te

 

b) u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse,

 

- da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

 

Tek bi u takvoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao ujednačavati primjenu prava i imao obvezu preispitati sudsku praksu - i reviziju dopustiti.

 

U ovome slučaju o takvoj situaciji nije riječ:

 

- predlagatelj je u prijedlogu postavio pitanja koja u ničemu, pa niti po razlozima kojima su obrazložena, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: tim pitanjima tuženik samo sugerira prihvatiti činjenice iz njihova sadržaja (u bitnome: o njegovoj stvarnoj adresi stanovanja, o svakodnevici u kojoj živi, o adresi na kojoj je prijeporna dostava obavljena - o činjenicama i dokazima na kojima se temelji zahtjev tužiteljice) i shvaćanje da u okolnostima konkretnog slučaja nisu postojali uvjeti (napose postupovnopravni) da se o zahtjevu tužiteljice odluči presudom zbog ogluhe - a to (sa tim njihovim sadržajem) nisu pitanja iz smisla navedenih odredaba čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP-a (pogotovo ne obzirom da se istinitost činjeničnih utvrđenja iz osporene presude zbog ogluhe, onih iz kojih proizlazi osnovanost zahtjeva tužiteljice, zbog prirode takve presude - ne može preispitivati, ali i obzirom da revizijski sud nema ovlasti raspravljati o činjeničnom stanju - te da predlagatelj svojim prijedlogom suštinski traži da se ocijeni je li samo u konkretnim okolnostima pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu te prihvati da su u postupanju nižestupanjskih sudova počinjene povrede iz odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 375. st. 1. ZPP-a),

 

- odluke na koje se predlagatelj poziva u prijedlogu, one koje također sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda - u toj suprotnosti nisu kada se na osporenu presudu gleda u svijetlu prethodno izloženog činjeničnog utvrđenja i shvaćanja: obzirom da je osporena presuda sa njezinim obrazloženjem temeljena na neposrednoj primjeni odredaba koje uređuju pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe i na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja, u cijelom nizu specifičnim - glede razloga donošenja presude zasnovane na pretpostavci da je tuženik svojom pasivnošću priznao činjenične navode iz tužbe tužiteljice, one se ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

 

- odnosno, prijedlog tuženika u svezi postavljenih pitanja, makar glede ovih argumentiran - za slučajeve na koje se pitanja odnose, ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da bi odgovor na ta pitanja tuženika (u situaciji onih činjenica koje su u postupku utvrđene i na kojima je osporena presuda temeljena) u ičemu doveo u povoljniju poziciju i da bi (zbog toga) na njih u ispunjavanju svrhe revizije trebalo odgovoriti - ali i da bi odredbe koje uređuju institute dostave po ZPP-u i presude zbog ogluhe trebalo tumačiti kako to tuženik ističe ili protivno onome kako glase.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti i daljnje: da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije (s time da takvo shvaćanje ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već suđenje u smislu odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a) - čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

To što se predlagatelj:

 

- pozvao na odredbe koje uređuju prijedlog za dopuštenje revizije i uopćeno istakao da je ovdje riječ “osobito o pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno o kojima niti nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, odnosno o kojima revizijski sud ima vlastitu praksu koja nije jedinstvena ili o kojima je revizijski sud već zauzeo shvaćanje i pobijana se odluka temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu“,

 

- te izrazio htijenje da se u sudskom postupku sudi (pored: o zahtjevu tužiteljice – sa utvrđenjem svih uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe prema odredbama ZPP-a) je li njegova adresa „naznačena u tužbi doista adresa na kojoj je locirano njegovo kućanstvo i smije li dokazivati suprotno...“ ili „što se ima smatrati kućanstvom te osobom koja bi bila članom kućanstva i na koji način se isto utvrđuje u parničnom postupku...da li se za utvrđenje primitka pismena u parničnom postupku putem člana kućanstva, za koje se ima vršiti osobna dostava, mora utvrditi da je pokušana bezuspješna prethodna dostava i ostavljena obavijest s navođenjem točnog datuma i sata kada će dostava ponovno biti pokušana, te, ako da, na koji način se isto utvrđuje/dokazuje...što je uvjet za donošenje presude zbog ogluhe“ - ili gdje on „očigledno ne stanuje“ te je li „nerealno i neživotno da bi putovao kući iz Z. u B. nakon kraja 12-satne smjene“,

 

navedene pretpostavke ne može nadomjestiti.

 

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 385.a st. 1., 387. st. 4. i 5. i 392. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.