- 1 -              Revt 175/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 175/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom A. Č. d.o.o. u stečaju, K. S., OIB: ..., zastupanog po stečajnom upravitelju B. B., radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o reviziji stečajnog vjerovnika C. Z. R. C. z. r. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. G. u Z., protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6894/2016-2 od 25. listopada 2016. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-45/2015 od 5. rujna 2016., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Odbija se revizija stečajnog vjerovnika C. Z. R. C. z. r. d.o.o. kao neosnovana.

 

II.              Odbija se zahtjev stečajnog vjerovnika T. GmbH za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom odlukom odbijena je žalba stečajnog vjerovnika i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda u dijelu točke A.II. izreke redni broj 1, kojim je utvrđeno da je osporena tražbina tog stečajnog vjerovnika u iznosu od 22.814.687,09 kn kao i tražbina drugog višeg isplatnog reda, u dijelu točke B. izreke u odnosu na tu tražbinu, te u dijelu točke C. izreke kojim je stečajni vjerovnik C. Z. R. C. z. r. d.o.o. Z., za dio osporene tražbine u iznosu od 6.201.240,59 kn upućen na pokretanje parnice protiv stečajnog dužnika radi utvrđenja osporene tražbine, u kojoj parnici stečajni vjerovnik- osporavatelj nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika.

 

Protiv drugostupanjske odluke u dijelu točke C. izreke kojim je stečajni vjerovnik C. Z. R. C. z. r. d.o.o. Z., za dio osporene tražbine u iznosu od 6.201.240,59 kn upućen na pokretanje parnice protiv stečajnog dužnika radi utvrđenja osporene tražbine, u kojoj parnici stečajni vjerovnik- osporavatelj nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika, reviziju je podnio stečajni vjerovnik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) navodeći da odluka o sporu ovisi o rješavanju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže nižestupanjska rješenja preinačiti na način da se u parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine upućuje stečajni vjerovnik, a ne vjerovnik osporavatelj.

 

U odgovoru na reviziju stečajni vjerovnik T. GmbH je osporio sve revizijske navode te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na reviziju u iznosu od 72.512,50 kn.

 

Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa tako pored ostalog, kako to primjerice navodi točka 1. toga stavka, ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, ali i uz izlaganje razloga zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Revident u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

„Da li primjenom odredbe čl. 178. st. 2. Stečajnog zakona, u slučaju kada koji od stečajnih vjerovnika ospori tražbinu za koju ne postoji ovršna isprava, a koju tražbinu je priznao stečajni upravitelj stečajni sud u parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine treba uputiti stečajnog vjerovnika čija je tražbina osporena ili osporavatelja (stečajnog vjerovnika koji je tražbinu osporio)?

 

Obrazlažući razloge važnosti revident ukazuje na različitu praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pozivajući se na odluku poslovni broj Pž-5768/08 od 9. rujna 2008.

 

Predmet revizijskog postupka je zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 6.201.240,59 kn za koju ne postoji ovršna isprava, koju tražbinu je stečajni upravitelj priznao, a drugi stečajni vjerovnik osporio.

 

Polazeći od utvrđenja da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-45/15 od 5. rujna 2016. stečajnom vjerovniku C. Z. R. d.o.o. Z. osporena tražbina u iznosu od 6.201.240,59 kn, koju je priznao stečajni upravitelj, a koja se ne temelji na ovršnoj ispravi prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 178. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 45/13 I 71/15 – dalje: SZ), uputio stečajnog vjerovnika koji ne posjeduje ovršnu ispravu C. Z. R. d.o.o. Z. da pokrene parnice radi dokazivanja osnovanosti svoje osporene tražbine.

 

Drugostupanjski je sud u cijelosti prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu okolnost da o ovom postupovnopravnom pitanju ovaj (revizijski) sud još nije zauzeo shvaćanje, a da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskog suda, postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 178. st. 2. SZ ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, stečajni sudac će stečajnog vjerovnika uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. U takvoj parnici osporavatelj nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika.

 

S obzirom da u konkretnom slučaju za osporenu tražbinu stečajnog vjerovnika C. Z. R. d.o.o, ne postoji ovršna isprava, pravilno su nižestupanjski sudovi uputili tog stečajnog vjerovnika, da za dio osporene tražbine koja se ne temelji na ovršnoj ispravi, pokrene parnicu protiv stečajnog dužnika, radi utvrđenja u parnici osporenih mu tražbina sukladno odredbi čl. 178. st. 2. SZ.

 

Slijedom svega iznijetoga, odgovor na postavljeno pitanje glasi: Ako je u stečajnom postupku tražbinu za koju ne postoji ovršna isprava priznao stečajni dužnik (upravitelj), a osporio drugi vjerovnik, u parnicu se upućuje vjerovnik kojem se tražbina osporila, radi dokazivanja osnovanosti tražbine.

 

Prema tome, revizija stečajnog vjerovnika C.-Z.-R d.o.o nije osnovana, pa je primjenom odredbe čl. 400. st. 3. u vezi čl. 393. ZPP, odlučeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a budući da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.