- 1 -              Revr 2865/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2865/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U. iz Z., koju zastupa punomoćnica T. B. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika L. M. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik R. Š., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-352/2018-2 od 23. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-629/17-19 od 30. siječnja 2018., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice se djelomično prihvaća te se preinačava presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžr-352/18-2 od 23. svibnja 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-629/17 od 30. siječnja 2018. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice pod točkom I/ I. izreke presude i sudi:

 

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev i utvrđuje se nedopuštena i nezakonita odluka od 7. veljače 2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog između M. U. iz Z., OIB … i L. M. d.o.o. Z., OIB … dana 2. ožujka 2011.

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija tužiteljice se djelomično prihvaća te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžr-352/18-2 od 23. svibnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena točka I/ II. i III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-629/17 od 30. siječnja 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-629/17 od 30. siječnja 2018. u točki I/ II. i III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I              Utvrđuje se nedopuštena i nezakonita odluka od 7.2.2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog između M. U. iz Z., OIB … i L. M. d.o.o., Z., OIB … dana 2.3.2011. godine.

II              Određuje se sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 2.3.2011. između tužiteljice M. U. iz Z., OIB … i tuženika L. M. d.o.o., Z., OIB … sa danom donošenja ove presude.

III              Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 23.895,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka 5.000,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, vodeći računa o tome da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama.

 

U revizijskom stupnju postupka je sporno je li tužiteljica postupila suprotno odredbama Pravilnika o radu tuženika kada je drugoj kolegici na radnom mjestu iznosila podatke o svojoj plaći, te je li time počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu od ožujka 2011. radila kod tuženika kao voditelj prodavaonice,

- da je tužiteljica kod tuženika radila 17 godina,

- da je odlukom od 7. veljače 2017. tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa (čl. 116. st. 1. Zakona o radu „Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZR),

- da se tužiteljica teretila za počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa propisane odredbama čl. 98. u svezi sa čl. 84. Pravilnika o radu tuženika jer je sa drugom radnicom komentirala podatke iz svoje platne liste, te joj pokazala svoju platnu listu što da predstavlja povredu pravila o poslovnoj tajni.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi u postupku ocijenili su da je tuženik dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje joj je otkazan ugovor o radu, odnosno da je tuženik u konkretnom slučaju kao poslodavac dokazao da je imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, sve u smislu odredbe čl. 116. ZR. Stoga su sudovi odbili tužbeni zahtjev.

 

Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Pravilno tužiteljica u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Nižestupanjski sudovi naime svoje odluke obrazlažu tvrdnjama da Pravilnik o radu tuženika u članku 98. regulira obvezu čuvanja tajne o svojim osobnim podacima u koje da spadaju i podaci o vlastitoj plaći, te o prihodima svojih suradnika, kao i da su u čl. 84. istog Pravilnika propisane osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa u koje se ubraja odavanje poslovne tajne i zaštićenih podataka, što da podrazumijeva i visinu vlastite plaće.

 

Odredba čl. 98. Pravilnika o radu tuženika glasi:

„Radnik je obvezan čuvati tajnu o prihodima svojih suradnika ako za njih sazna u obavljanju svojih poslova.

Radnik je obvezan čuvati tajnu i o drugim osobnim podacima radnika koje sazna u obavljanju svojih poslova.“

 

Ovaj sud mišljenja je da navedenom odredbom nije na nedvojben i jasan način propisano da se obveza čuvanja tajne o prihodima odnosi i na iznošenje podataka o vlastitim prihodima. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da je Pravilnikom o radu tuženika propisano da je radnik dužan čuvati tajnu o prihodima pa i drugim osobnim podacima a koje sazna u obavljanju svojih poslova samo svojih suradnika ali ne i svojih vlastitih.

 

Stoga revizijski sud smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu u čl. 98. Pravilnika navodeći da ista regulira obvezu čuvanja tajne o svojim osobnim podacima, te na temelju takvog pravnog shvaćanja odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Izvanredni otkaz ugovora o radu iz sankcija za najteže oblike kršenja obveza iz radnog odnosa, te kada uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Odredbom sadržanoj u čl. 135. st. 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

U predmetnom slučaju tuženik nije dokazao da iznošenje podataka o vlastitim prihodima predstavlja poslovnu tajnu u smislu odredbe čl. 98. odnosno 84. Pravilnika o radu tuženika pa da je tužiteljica počinila povredu obveze iz radnog odnosa koja joj se stavlja na teret odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. veljače 2017.

 

Zbog navedenog, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP je odlučeno kao u izreci presude.

 

Tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila i određivanje sudskog raskida ugovora o radu sa danom donošenja prvostupanjske presude kao i naknadu štete zbog sudskog raskida.

 

Obzirom su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice te utvrdili da je zakonita i dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tako nisu utvrđivane činjenice bitne za odluku o ovom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

Zbog toga je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja, a u ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o ovom dijelu tužbenog zahtjeva.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.