- 1 -              Rev-x 306/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 306/2014-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. C. iz Z., koju zastupa punomoćnica Lj. M.- P. odvjetnica u Z., protiv I-tuženika Grada Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik T. R. odvjetnik u Z., i II-tuženika A. Š. iz Z. kojeg zastupa punomoćnik E. G. odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11109/11-5 od 5. studenoga 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog  suda u Zagrebu broj Ps-13/10-74 od 19. travnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija I-tuženika se prihvaća te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-11109/11-5 od 5. studenoga 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-13/10-74 od 19. travnja 2011. u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđen ništavim Ugovor o prodaji stana sklopljen 11. veljače 1998. između I-tuženika Grada Z., Gradskog ureda za izgradnju grada kao prodavatelja i II-tuženika A. Š. iz Z. kao kupca u odnosu na I-tuženika i u točki III. izreke u kojoj je odlučeno o troškovima parničnog postupka i sudi:

"U odnosu na I-tuženika Grad Z. se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi ništavim Ugovor o prodaji stana sklopljen dana 11. veljače 1998. godine između I-tuženika Grada Z., Gradskog ureda za izgradnju grada, kao prodavatelja i II-tuženika A. Š. iz Z., pod brojem SU-011459/98 o kupoprodaji trosobnog nacionaliziranog stana na I katu lijevo zgrade popisni broj 860, površine 98,27 m2, s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sve sagrađeno na k.č. br. 2798 sa 102,9 čhv, upisano u z.k.ul.br. 4338 k.o. G. Z.

 

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u odnosu na I-tuženika Grad Z."

 

              Nalaže se tužiteljici da naknadi I-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 15.415,00 kn u roku od 15 dana.

 

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija II-tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I/ Utvrđuje se ništavim Ugovor o prodaji stana sklopljen dana 11. veljače 1998. godine između I- tuženika Grada Z., Gradskog ureda za izgradnju grada, kao prodavatelja i II-tuženika A. Š. iz Z., pod brojem SU-011459/98 o kupoprodaji trosobnog nacionaliziranog stana na I katu lijevo zgrade popisni broj 860, površine 98,27 m2, s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sve sagrađeno na k.č. br. 2798 sa 102,9 čhv, upisano u z.k.ul.br. 4338 k.o. G. Z.

              II/ Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže naložiti I i II tuženicima trpjeti da se u knjizi položenih ugovora k.o. G. Z. uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe opisanog ugovora.

              III/ Nalaže se I-tuženiku Gradu Z. i II-tuženiku A. Š. naknaditi tužiteljici I. C. parnični trošak u iznosu od 10.737,90 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2011. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-tuženika Grada Z. i II-tuženika A. Š., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-13/10-74 od 19. travnja 2011. u pobijanom dijelu pod stavkom I i III izreke.

II. Odbija se I-tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevima za naknadom troškova odgovora na žalbe I i II- tuženika.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o prodaji stana I-tuženik Grad Z. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, – dalje: ZPP) ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja: „Da li je u parnicama za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji stanova koje je Grad Z. sklapao na temelju čl. 24. stavak 2 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN broj 92/96) pasivno legitimiran kao prodavatelj Grad Z. ili Fond za naknadu oduzete imovine, a uz kupca kao jedinstveni suparničar?“

 

I-tuženik navodi da je navedeno pitanje važno obzirom o njemu postoji različita praksa zauzeta u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi Revx-916/11 od 16. svibnja 2012. te predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu u kojem je njegova žalba odbijena, reviziju je podnio i II- tuženik na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica ističe da su podnesene revizija nedopuštene i neosnovane, pa predlaže iste odbaciti podredno odbiti, te traži naknadu troškova sastava odgovora na revizije.

 

Revizija I-tuženika je osnovana.

 

Revizija II-tuženika nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1)              ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2)              ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3)              ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavosti Ugovora o prodaji stana od 11. veljače 1998. sklopljenog između I. i II. tuženika predmet kojega je stan u Z., površine 98,27 m2.

 

Ocjenjujući žalbeni prigovor tuženika Grada Z. da ne postoji njegova pasivna legitimacija u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora o prodaji stana, koji se temelji na tvrdnji da je u tom ugovoru Grad  Z. bio punomoćnik prodavatelja Fonda za naknadu oduzete imovine (dalje: Fond), sukladno Odluci o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Z. za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova (dalje: Odluka) i da je stoga u odnosu na taj zahtjev uz kupca – tuženika A. Š. pasivno legitimiran Fond kao jedinstveni suparničar, drugostupanjski sud je zaključio da iz ugovora o prodaji stana od 11. veljače 1998. proizlazi da je upravo I tuženik ugovorna strana, a temeljem Uredbe o davanju ovlasti Fondu u stambenom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 11/96) i čl. 31. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Z. (Službeni glasnik broj 6/97) te čl. 18. st. 1. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“ broj 69/97).

 

Navedeno shvaćanje suprotno je pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzeto u odlukama Revx-916/11 od 16. svibnja 2012. kao i Revx-611/12 od 22. siječnja 2014.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa je revizija dopuštena i osnovana.

 

U uvodu predmetnog ugovora navodi se da je ugovor sklopljen na temelju odredbe čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96) i da Grad Z. sklapa ugovor temeljem naprijed spomenute Odluke.

 

Prema odredbi čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92 – pročišćeni tekst: 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94 i 58/95) za prodaju stanova u vlasništvu Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za otkup stana, a prema odredbi čl. 14. Zakona o Fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“ broj 69/97) Fond može ovlastiti drugu pravnu osobu za obavljanje svih poslova u svezi sa sklapanjem ugovora o prodaji stanova sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

 

Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da je prodavatelj stana Fond koji je na temelju odredbe čl. 14. Zakona o Fondu donio odluku kojom je ovlastio jedinice lokalne samouprave i Grad Z. za obavljanje poslova u vezi sa sklapanjem ugovora o prodaji stanova koji se prodaju sukladno odredbama Zakona o naknadi. Sukladno tom ovlaštenju „ovlast za potpisivanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova u ime Fonda za naknadu oduzete imovine“, dakle kao punomoćnik, u Gradu Z. ima gradonačelnik ili njegov zamjenik.

 

Budući da je predmetni ugovor, kojeg je potpisao zamjenik gradonačelnika Grada Z. sklopljen pozivom na odredbu čl. 24. st. 2. Zakona o naknadi za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova na temelju same činjenice da je, suprotno toj odredbi i odredbama Odluke u uvodu ugovora kao prodavatelj pogrešno označen Grad Z., drugostupanjski sud je tumačeći sadržaj ugovora neosnovano zaključio da je ugovorna strana Grad Z., a ne Fond i da je stoga neosnovan I-tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je zbog pogrešne ocjene pitanja pasivne legitimacije Grada Z. u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništavosti spornog ugovora o prodaji stana materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je taj zahtjev prihvaćen u odnosu na tuženika Grad Z., pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude valjalo preinačiti u pobijanom dijelu u odnosu na I-tuženika i presuditi kao u izreci presude.

 

U odnosu na reviziju II-tuženika valja reći da iako II- tuženik postavlja pravno pitanje, u samoj reviziji nije navedeno zbog čega bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih drugostupanjskih sudova niti revizijskog suda. Naime, revident u reviziji mora navesti broj pojedine sudske odluke i drugostupanjske sudove koji su donijeli odluke u kojima je zauzeto drugačije pravno shvaćanje od pobijanog.

 

Kako u predmetnoj reviziji II-tuženika nisu određeno navedeni razlozi zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

 

Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i 155. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

I-tuženiku je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 16/94, 11/96 - dalje: Tarife) priznat trošak zastupanja na ročištima 8. listopada 1998., 27. siječnja 1999., 6. svibnja 1999., 12. rujna 2001., 30. siječnja 2002. po 720,00 kn svaki (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav žalbe od 16. rujna 1999., 5. ožujka 2002. 900,00 kn svaka (Tbr. 10. toč. 1 Tarife),na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 148/09 - dalje: Tarife) zastupanje na ročištima 17. ožujka 2006., 10. srpnja 2006., po 1.000,00 kuna, 22. listopada 2007. 1.220,00 kuna, 3. veljače 2011., 4. travnja 2011., 1.230,00 kuna svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sastav podneska 5. veljače 2010., 20. siječnja 2011., 615,00 kuna svaki (Tbr.8. toč. 3 Tarife), sastav žalbe 6. rujna 2011. 1.230,00 kuna (Tbr. 7.10. toč. 1 Tarife), i revizije 1.875,00 kn (Tbr. 10. toč. 5. Tarife) ili ukupno 15.415,00 kn.

 

Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.