- 1 -              Rev 299/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 299/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja H. P. p. d.o.o. Z., i II-tužitelja H. C. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1680/10-2 od 15. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5112/08 od 18. ožujka 2010., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija I i II-tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 296.416,00 kn sa zateznim kamatama od 12. travnja 2007. do isplate i parnični trošak u iznosu od 29.635,00 kuna sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2010. do isplate.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji podnose reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

              Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Neosnovano tužitelji ukazuju da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. To zbog toga jer su u obrazloženju pobijane odluke sadržani jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka koji bi onemogućavali njihovo ispitivanje.

 

Revizijski navodi kojima tužitelj upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a djelomično se svode i na prigovore činjenične naravi. Međutim, revizija se sukladno odredbi članka 385. stavak 1. ZPP-a ne može podnijeti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja lokomotive oštećene u štetnom događaju u kojem je došlo do sudara vlaka i osobnog vozila osiguranika tuženika.

 

Postojanje i visinu te štete tužitelji  temelje isključivo na računu i zahtjevu za obračun izmakle koristi izvršenom u skladu s odredbama Pravilnika o štetama, dakle, ispravama koje je sastavio pravni prednik tužitelja.

 

Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim primjenom pravila o teretu dokazivanja uz zaključak da tužitelji, odnosno njihov pravni prednik nije dokazao osnovanost svog zahtjeva za naknadu štete.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se pitanje nastanka štete zbog nemogućnosti korištenja lokomotive od trenutka oštećenja do konačnog popravka, ne može utvrditi i ocijeniti na temelju tužiteljevog Pravilnika o štetama jer je riječ o internom aktu kojim se ne može jednostrano obvezati štetnika (kao treću osobu) na naknadu štete.

 

Stoga obračun štete izvršen u skladu s tim Pravilnikom ne predstavlja valjan dokaz o postojanju predmetne štete (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u brojnim presudama ovoga suda, primjerice u Rev-x 353/15, Rev-x 837/17 i Rev 1222/08).

 

Tužitelji, odnosno njihov pravni prednik, trebali su pružiti pravno relevantne dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi - u čemu se zapravo sastoji izmakla korist zbog nemogućnosti korištenja lokomotive i tek nakon toga postojala bi mogućnost da se vještačenjem utvrdi visina štete, kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi.

 

Budući da radi utvrđivanja te odlučne činjenice tužitelji nisu predlagali izvođenje drugih dokaza te da s obzirom na odredbu članka 7. stavak 2. ZPP-a, sud nije ovlašten izvesti one dokaze koje stranke nisu predložile, primjenom odredbe iz članka 221.a ZPP, sudovi su osnovano zaključili da tužitelj nije dokazao nastanak štete i slijedom toga pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

Stoga se u reviziji neosnovano ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene  materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.