Poslovni broj: Gž-114/2020-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B.K.K., iz …, OIB: … zastupane po punomoćnici I. L., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M.V., iz Z., OIB: …. zastupanog po punomoćniku M.I., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6098/2018-9 od 25. listopada 2019., dana 19. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6098/2018-9 od 25. listopada 2019.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 80.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2018. pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen.

Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) navodeći kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi iznos koji bi tuženik bio dužan platiti obzirom da je tužbeni zahtjev osporio u cijelosti.

Nadalje navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi na temelju kojeg dokaza je utvrdio iznos tražbine a propustio je utvrditi i volju stranaka odnosno  tuženiku je zaključenjem glavne rasprave onemogućio provedbu jedinog predloženog dokaza saslušanjem stranaka.

Ističe kako na predmetnom presliku (potvrde priložene u spis) ništa ne upućuje na to da se radi o potpisu tuženika a niti na valjanost priznanice.

Obzirom da su stranke sklopile usmeni ugovor o čijem sadržaju nema pisanih dokaza sud je uskratom iskaza tuženiku propustio utvrditi činjenično stanje slijedom čega je pogrešno primijenio i odredbu članka 504. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu ZOO).

Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka a podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava žalbene navode napominjući kako tuženik u žalbi iznosi nove činjenice što je u suprotnosti s odredbom članka 352. ZPP-a.

Naime tuženik tijekom postupka nije osporavao primitak pozajmice u navedenom iznosu a niti potpis na priznanici što sada u žalbi čini na način da iznosi nejasne i neobrazložene navode.

Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrdu prvostupanjske presude.

Žalba nije osnovana.

Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud nije počinio niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na što se ukazuje žalbom.

Naime na ročištu od 28. ožujka 2019. je zaključen prethodni postupak te je određeno ročište za glavnu raspravu za 11. rujna 2019. kada je trebao biti proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

Na to ročište tuženik iako uredno pozvan nije pristupio a niti je opravdao svoj izostanak.

Naime punomoćnik tuženika je obavijestio sud kako je tuženi bolestan te je predložio odgodu ročišta međutim za to  nije priložio nikakav dokaz slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 265. stavak 2. ZPP-a.

Nadalje   iz odgovora na tužbu kao i navoda na pripremnom ročištu proizlazi da je tužitelj osporio tužbeni zahtjev smatrajući kako je tužba preuranjena  jer su stranke navodno postigle usmeni sporazum da će tuženik iznos tražen tužbenim zahtjevom vratiti tužiteljici kada naplati svoju tražbinu koju ima od tvrtke A.S. d.o.o.

Također je istakao i prigovor zastare.

Dakle tuženik tijekom prvostupanjskog postupka uopće nije osporavao visinu pozajmljenog iznosa a niti svoj potpis na potvrdi o obavljenim transakcijama (list 5. spisa) slijedom čega nije ovlašten sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a iznositi ove činjenice odnosno osporavati osnov i visinu zahtjeva.

Nadalje neosnovan je žalbeni navod kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude  ne navodi na osnovu kojeg dokaza je utvrdio da je tužiteljica zaista pozajmila tuženiku navedeni iznos.

Naime prvostupanjski sud je osnov i visinu zahtjeva utvrdio provedbom dokaza, čitanjem potvrde o obavljenim transakcijama, dopisa tuženiku za povrat zajma, saslušanjem tužiteljice kao i uvidom u ostalu dokumentaciju u spis.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 504. i 225. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući neosnovanima navode tuženika o preuranjenosti tužbe odnosno zastari tražbine za što je dao jasno i iscrpno obrazloženje a žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost takve odluke.

Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje u tekstu OT).

Cijeneći broj poduzetih procesnih radnji nužnih za vođenje postupka prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6050,00 kuna na koji iznos tužiteljica ostvaruje pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer navedeni trošak nije nužan u smislu odredbe članak 155. ZPP-a.

 

 

 

Vukovar, 19. svibnja 2020.

 

              Sudac

              Krešimir Biljan