- 1 -              Rev 3784/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3784/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. G. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u P. protiv tuženika O. bolnice P., P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. T., odvjetnici u P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-396/2018-2 od 14. veljače 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-159/18-6 od 26. rujna 2018., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Dopuna revizije tuženika od 9. travnja 2019. odbacuje se kao nepravovremena.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„ I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka Ravnateljice tuženika broj: 4321/18 od 04. lipnja 2018. kojom je tužitelj razriješen s položaja Pročelnika Službe za kirurške bolesti i kojom je odlučeno da će nadalje obavljati poslove Voditelja traumatologije i ortopedije, odnosno poslove liječnika uže specijalizacije traumatologije u Odjelu traumatologije i ortopedije u Službi za kirurške bolesti O. bolnice P. te kojom je stavljen izvan snage Dodatak Ugovora o radu za obavljanje poslova položajnog radnog mjesta Pročelnika Službe za kirurške bolesti i Odluka Upravnog vijeća tuženika broj: 56/18-9 od 29. lipnja 2018. kojom je kao neosnovan odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, posljedično čemu Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i Dodatak tom Ugovoru o radu od 04. lipnja 2018. ne proizvode nikakve pravne učinke te je tuženik dužan vratiti tužitelja na ranije radno mjesto Pročelnika Službe za kirurške bolesti temeljem s njim ranije sklopljenim Ugovorom o radu i Dodatku tom Ugovoru od 06. prosinca 2016. i priznati mu sva prava iz radnog odnosa kao da navedena odluka nije donesena počevši od 04. lipnja 2018. pa do vraćanja tužitelja na rad na navedeno radno mjesto, sve to u roku od 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku O. bolnica P., OIB ..., da naknadi tužitelju G. N., OIB ..., parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti. „

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je  potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik iz čl. 382. st. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači obje nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

Tuženik je 9. travnja 2019. prvostupanjskom sudu dostavio dopunu revizije, u kojoj predlaže prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti nižestupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

U odgovoru na reviziju i dopunu revizije tužitelj osporava sve revizijske navode te predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, a njezinu dopunu od 9. travnja 2019. odbaciti kao nepravodobnu. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

              Revizija tuženika od 5. travnja 2019. nije osnovana, dok je dopuna revizije tuženika od 9. travnja 2019. nepravovremena.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razumljiva je, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na zakonitost predmetne odluke, a takvi razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje se nalaze u spisu.

 

Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, osporavajući ocjenu provedenih dokaza i zaključke drugostupanjskog suda u odnosu na zakonitost odluke dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj naravi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, tuženik u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodi da drugostupanjski sud nije valjano ocijenio dokaze izvedene u postupku, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8 ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika u dijelu kojem tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, vijeće je ocijenilo da u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nadalje, pozivanje revidenta na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Helle protiv Finske od 19.12. 1997. kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-3395/2007. valja reći da navedene odluke nisu primjenjive u konkretnom slučaju.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena Odluka Ravnateljice tuženika od 4. lipnja 2018. kojom je tužitelj razriješen s položaja Pročelnika Službe za kirurške bolesti, da ga se vrati na radno mjesto Pročelnika Službe za kirurške bolesti temeljem sklopljenog Ugovora o radu i dodatku tom Ugovoru, kao i da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa kao da navedena odluka nije donesena.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog koji je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao izreci ove presude.

 

Odredbom čl. 382. st. 4. ZPP propisano je da se revizija podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi dopuna revizije bila pravovremena i ta dopuna mora biti podnesena u roku za podnošenje revizije.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je punomoćniku tuženika drugostupanjska presuda dostavljena  8. ožujka  2019., dok je dopunu revizije tuženik poslao preporučeno poštom 9. travnja 2019. (poleđina 132 spisa), a koji dan se smatra danom dostave sudu sukladno čl. 113. st. 2. ZPP.  Dakle, dopuna revizije je prvostupanjskom sudu dostavljena protekom prekluzivnog roka iz čl. 382. st. 4. ZPP jer je zadnji dan roka za podnošenje revizije i dopune revizije tuženika bio 7. travnja 2019. (nedjelja) odnosno prvi radni dan 8. travnja 2019. (ponedjeljak) sukladno čl. 112. st. 4. ZPP.

 

Budući da je tuženik dopunu revizije prvostupanjskom sudu podnio protekom prekluzivnog roka određenog čl. 382. st. 4. ZPP dopuna revizije je nepravovremena u smislu čl. 389. st. 1. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ovoga rješenja.

 

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a budući da trošak odgovora na reviziju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.