- 1 -              Rev 3613/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3613/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz S. L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. k. d. d. d. d., Z., OIB: ..., radi činidbe i isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude (pogrešno: rješenja) Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-49/2018-2 od 11. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-14362/06-22 od 21. lipnja 2013., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              U dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 1.589.750,00 kn, odnosno iznosa od 345.929,60 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. i IV. tužbenog zahtjeva) i u odluci o troškovima postupka ukidaju se presuda (pogrešno: rješenje) Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-49/2018-2 od 11. rujna 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-14362/06-22 od 21. lipnja 2013. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o nenovčanim zahtjevima (toč. I. i III. tužbenog zahtjeva) revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

              III.              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na njegov račun ... koji se vodi kod S. d. a. d.d. upiše 6.359 (šest tisuća tristo pedeset devet) dionica društva B. d.d. oznake B.-R-A te nadoknadi trošak ovog postupka, sve u roku 15 dana,

 

podredno

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.589.750,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja ove tužbe do 31. prosinca 2007. g. prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te naknadi trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana,

 

podredno

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju na njegov račun ... koji se vodi kod S. d. a. d.d. upiše 406.976 (četiristo šest tisuća devetsto sedamdeset šest) prava oznake R.-A-A izdavatelja Ministarstva ... te naknadi trošak ovog postupka, sve u roku 15 dana,

 

podredno

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 345.929,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 18. prosinca 2001. g. do 18. prosinca 2001. g. prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te naknadi trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana." (toč. I. izreke).

 

Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl.382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/1 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude  ili samo drugostupanjsku i predmet vrati prvostupanjskom ili drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

              Tužitelj u ovoj pravnoj stvari istaknuo je jedan glavni nenovčani zahtjev te, kao eventualno kumulirane, dva novčana i jedan nenovčani zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373. b ZPP pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

 

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.  U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 1. i 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP, ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora. Ako prvostupanjski sudu u takvom slučaju ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način predviđen potonjom zakonskom odredbom najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP).

 

Budući da tužitelj u tužbi i do upuštanja tuženika u raspravljanje nije naznačio vrijednost predmeta spora za nenovčane zahtjeve (toč. I. i III.)  niti je vrijednost predmeta spora utvrdio prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 40. st. 4. ZPP, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn za svaki od tih zahtjeva (čl. 40. st. 5. ZPP).

 

Slijedom iznesenog, u odnosu na nenovčane zahtjeve vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos mjerodavan za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP pa takva revizija u tom dijelu nije dopuštena te ju je kao takvu, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti.

 

              Predmet spora o kojem u revizijskom stadiju postupka valja meritorno odlučiti je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

- da je tužitelj dao nalog brokerskom društvu C. b. d.o.o. da za njega kupi 6.359 dionica društva B. d. d. koje se vode u nematerijaliziranom obliku kod tuženika,

 

- da su se navedene dionice (6.359) mogle steći zamjenom za 406.976 prava oznake R.-A-A izdavatelja Ministarstva ...;

 

- da je tužitelj kupio i postao vlasnik 406.976 prava oznake R.-A-A;

 

- da je tuženik vršeći transakciju zamjene 406.976 prava R.-A-A isknjižio s računa tužitelja, a istovremeno nije 6.359 prava oznake B.-R-A proknjižio na račun tužitelja;

 

- da se na dan 18. prosinca 2001. prodajom 6.359 dionica B. d.d. mogla ostvariti tržišna protuvrijednost od 1.589.750,00 kn.

 

Nižestupanjski sudovi, prihvativši djelomično činjenične tvrdnje tužitelja i tvrdnje tuženika tužbeni zahtjev ocjenjuju neosnovanim uz obrazloženje

 

- da je 18. prosinca 2001. 406.976 prava oznake R.-A-A preneseno s računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira tužitelja putem ugovorne preknjižbe putem brokerskog društva C. b. d. o. o., stjecatelju zastupanog po brokerskom društvu Z. B.;

 

- da je brokersko društvo C. b. d. o. o. u postupku ugovorne preknjižbe 4. siječnja 2002. steklo 6.359 dionica društva B. d. d. koje se vode u nematerijaliziranom obliku kod tuženika od prodavatelja zastupanog po brokerskom društvu Z. B.;

 

- da su te dionice u postupku ugovorne preknjižbe 3. listopada 2002. prenijete na stjecatelja zastupanog po brokerskom društvu T. v. d.o.o.;

 

- da s obzirom na odredbe čl. 4., 12. i 13. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnih papira („Narodne novine“ 107/95, 142/98 i 87/00 - dalje: ZIPVP) te odredbe Pravila i Uputa tuženika od 23. srpnja 2001. tuženik ne snosi odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio jer je brokersko društvo C. b. d.o.o., umjesto da je postupilo po nalogu tužitelja, zloupotrijebilo povjerenje tužitelja i postupilo protivno njegovom nalogu te preko brokerskog društva T. v. d.o.o. prenijelo 6.359 dionica društva B. d.d. oznake B.-R-A na treću osobu.

 

Prema odredbi čl. 392.a st.1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, posebno s obzirom na navod u pobijanoj presudi „da je u žalbenoj fazi postupka sporna odgovornost tuženika za štetu koju je C. prouzročio tužitelj“.

 

Suprotno tvrdnji revidenta navod presude, koji tužitelj smatra proturječnim, glasi: „U žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju postupanjem brokerskog društva koju je C. b. d.o.o. protivno nalogu tužitelja.“. Navod je potpuno jasan i u skladu s izrekom presude.

 

Pobijana presuda ima i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o da su nižestupanjski sudovi pri odlučivanju propustili primijeniti odredbe čl. 84. st. 3. i stavak 4., druga povlaka ZIPVP u vezi s točkama 1.1.4, 2. 8.2 i 2. 8. 3, treći i četvrti paragraf Uputa.

 

Odredba čl. 84. st. 3. ZIPVP glasi: „Središnja depozitarna agencija jedina obavlja polove depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira, te poslove prijeboja i namire sklopljenih transakcija s tim papirima, a može obavljati i druge poslove u svezi s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima.“, dok prema odredbi čl. 84. st. 4. druga povlaka ZIPVP u smislu tog Zakona, „namira je posredovanje i nadzor plaćanja i /ili prijenosa vrijednosnih papira u svezi s transakcijama s vrijednosnim papirima“.

 

Nije jasna, niti je posebno obrazložena tvrdnja o propuštanju nižestupanjskih sudova da primijene navedene odredbe.

 

Sam ZIPVP nema posebne odredbe o provedbi Zakona međutim u čl. 12. propisuje da (komisija) prednik tuženika donosi propise o provedbi Zakona.

 

Jedan od takvih propisa su i Upute za korištenje usluga prijeboja i namire od 23. srpnja 2001. koje je S. d. a. d.d. (prednik tuženika) donijela na temelju čl. 84.c ZIPVP.

 

Namira transakcija zamjenom propisana je u toč. 2.8. Tako je u toč. 2.8.1. (ispunjenje obveze) propisano da su obveze za namiru u sustavu namire zamjenom ispunjene:

 

- ako je Član (kojeg je prodavatelj vrijednosnih papira izabrao za posrednika pri trgovanju) rasporedio trgovanje na teret vlasničke pozicije računa investitora (nalogodavatelja predmetne prodaje) registrirane s članom;

 

- ako je na vlasničkoj poziciji računa označenog u nalogu ubilježena potrebna količina vrijednosnih papira;

 

- ako je član (kojeg je kupac vrijednosnih papira izabrao za posrednika pri trgovanju) rasporedio trgovanje u korist vlasničke pozicije računa investitora (nalogodavatelja predmetne kupnje; pri čemu kupljeni vrijednosni papiri mogu biti preknjiženi na neregistriranu vlasničku poziciju ili na vlasničku poziciju registriranu s Članom što ovisi o izboru investitora.

 

Prednik tuženika S. d. a. d.d. 23. srpnja 2001., na temelju čl. 84.c ZIPVP, donijela je i Pravila S. d. a. d.d.

 

U članku 26. navedenih Pravila propisano je:

 

„Agencija prihvaća odgovornost za svoje radnje koje se odnose na upis naloga vlasnika računa i članova, a koji su dani na način i u rokovima određenim Pravilima i Uputama, te prihvaća odgovornost za zaštitu cjelovitosti i sigurnosti podataka koji su sadržani na Računima vrijednosnih papira. Agencija odgovara prema načelu pretpostavljene krivnje za štetu, uključujući i izmaklu dobit, koja nastane zbog netočnosti ili gubitka podataka u svezi s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima. Ni u kojem slučaju Agencija ne odgovara za radnje članova koje se odnose na upise naloga vlasnika računa, te ne odgovara za nadzor uporabe i poslovanja sa zbirnim računima i Računima pod zaporkom, niti za međusobne odnose između članova i njihovih stranaka.“.

 

Dakle, zaključak o tome postoji li skrivljeno ponašanje prednika tuženika i je li on postupao sukladno odredbi  toč. 2.8.2 i 2.8.3 Uputa, ovisi o tome jesu li po nalogu tužitelja vrijednosni papiri trebali biti preknjiženi na neregistriranu vlasničku poziciju tužitelja ili na vlasničku poziciju tužitelja registriranu s C. b. d.o.o.

 

Ako su kako to tvrdi tuženik i kako to konačno i navodi u obavijesti od 18. prosinca 2001., papiri sukladno nalogu trebali biti preknjiženi na vlasničku poziciju tužitelja registriranu s C. b. d.o.o, prednik tužitelja postupio je sukladno odredbi toč. 2.8.1. alineja 3. te on ne bi bio odgovoran za postupanje C. b. d.o.o. U protivnom, ako je nalog bio da se vrijednosni papiri preknjiže na neregistriranu vlasničku poziciju tužitelja, tada bi postojalo skrivljeno ponašanje prednika tuženika na kojem ustraje revident.

 

Budući da nižestupanjski sudovi osnovanost zahtjeva nisu raspravili u smislu odredbi čl. 26. Pravila i čl. 2.8.1 Uputa, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili činjenice odlučne za primjenu naprijed navedenih propisa slijedom čega nema mjesta preinaci nižestupanjskih presuda već je valjalo na temelju čl. 395. st. 2. ZPP nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.