- 1 -              Revd 612/2020-2

Broj: Revd 612/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: ...), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalne službe u Sinju, protiv I. tuženika T. D. iz S., (OIB: ...), II. tuženika T. V. iz S., (OIB: ...), III. tuženika M. B. iz S., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz S., IV. tuženika J. B. iz S., (OIB: ...), V. tuženika D. B. iz S., (OIB: ...), VI. tuženika E. B. iz B., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku iz V. G., VII. tuženika A. G. iz S., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz S., i VIII. tuženika A. B. iz K. N., (OIB: ...), radi isplate, odlučujući o prijedlozima III. tuženika i VII. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-271/2019-2 od 2. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju posl. br. Pn-433/2015-57 od 7. prosinca 2018., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlozi III. tuženika i VII. tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe III. tuženika i VII. tuženika kao neosnovane i u odnosu na te tuženike potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci kojom su II. tuženik T. V., III. tuženik M. B., IV. tuženik J. B., V. tuženik D. B., VII. tuženik A. G. i VIII. tuženik A. B. obvezani solidarno isplatiti tužiteljici 766.643,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2008. do isplate i naknaditi joj parnični trošak od 109.297,50 kn.

Ujedno su odbijeni zahtjevi III. tuženika i VII. tuženika za nadoknadu troškova postupka nastalih povodom žalbi.

Tuženici pod III. i VII. podnijeli su prijedloge da im se dopuste revizije protiv te drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na prijedloge tih tuženika odgovorio je VI. tuženik i predložio da se revizije “odobri”.

Prijedlozi III. tuženika i VII. tuženika da im se revizije dopusti nisu dopušteni.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 2. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

U konkretnom slučaju III. tuženik i VII. tuženik predložili su da im se protiv drugostupanjske presude dopuste revizije - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svojih prijedloga: predlagatelji u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu izložili niti jedan (a pogotovo ne i određen) razlog zbog kojeg smatraju da su po njima u prijedlozima postavljena pitanja po bilo čemu važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Postavljena pitanja sama za sebe navedene razloge ne mogu nadomjestiti.

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

- da pitanja iz prijedloga III. tuženika i VII. tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su pitanja formulirana i situaciju u ovome predmetu (jer pitanja nisu praćena razlozima iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a), Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlozi ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost.

To valja sagledati u svijetlu shvaćanja da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten sam kreirati sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u navedenom smislu te spomenutih razloga iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po tome prijedlogu sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da pritom eventualno čak i pogoduje jednoj stranki.

Stoga je prijedloge III. tuženika i VII. tuženika za dopuštenost revizija valjalo (to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 19. svibnja 2020.