- 1 -              Revd 604/2020-2

Broj: Revd 604/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. M., i II-tužiteljice S. M., 60 koje oboje zastupa punomoćnik R. L., odvjetnik u J., protiv I-tuženika V. V., OIB: …, Z. i II-tuženice K. V., OIB: …, Z., koje oboje zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1265/2019-2 od 10. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-4158/15 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1265/2019-2 od 10. listopada 2019. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženici V. V. i K. V. su podneskom od 16. prosinca 2019. predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1265/2019-2 od 10. listopada 2019. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da prijedlog nije dopušten.

U odnosu na prvo pravno pitanje, kojim tuženici pitaju je li poštenje posjednika koji je stupio u posjed zgrade na temelju rješenja nadležnog tijela državne uprave ili lokalne samouprave prestaje podnošenjem tužbe ili ukidanjem rješenja na temelju kojega posjednik ima ovlasti za izvršenje posjeda, nisu izloženi razlozi zbog kojih smatraju da je pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a.st.1. ZPP.

Samim time u odnosu na to pitanje nisu ispunjeni formalni uvjeti dopuštenosti, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP.

Drugo pitanje zbog kojeg se predlaže dopustiti reviziju, a kojim tuženici pitaju imaju li vlasnici stvari pravo zahtijevati naknadu koristi dok traje pravo retencije posjeda nije važno u smislu odredbe čl. 385.a.st.1. ZPP, jer odluka u sporu ne ovisi o odgovoru na naznačeno pitanje. Prema činjeničnim utvrđenjima i na njima zasnovanom pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova u ovom slučaju tuženici nisu imali pravo retencije do dana 2. prosinca 2013., kako oni tvrde u odgovoru na tužbu i tijekom parničnog postupka, jer nisu bili pošteni posjednici nakon što je protiv njih podnesena tužba i zatražena predaja nekretnine dana 14. studenog 2011.

Treće pitanje se odnosi na način izvođenja dokaza i glasi: „Je li sud dužan nakon što je stranka iznijela određene prigovore na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, omogućiti da se vještak očituje o izjavljenim prigovorima?“

U obrazloženju ovog pitanja tuženici tvrde da je sud temeljio svoju odluku o visini naknade za korištenje tuđe nekretnine na nalazu i mišljenju sudskog vještaka iz drugog parničnog predmeta koji se vodi između istih stranaka. Međutim, prvostupanjski sud je odluku o visini tužbenog zahtjeva donio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. D. koji je iznio parametre za način izračuna (grad u kojemu se nalazi nekretnina, položaj nekretnine u samom gradu, dimenzije zgrade i prostora u zgradi…), te koji je u samom nalazu naveo da nije mogao ući u zgradu jer je zaključana, pa je glede unutrašnjeg izgleda prostora koristio fotografije priložene kao snimljeni materijal uz nalaza i mišljenje vještaka M. T. u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-688/06.

S obzirom na to da se radi o prigovorima koji se odnose na metodologiju izrade nalaza i mišljenja korištenjem fotografija, a o tome vještak odlučuje na temelju vlastite procjene i stručnog znanja, te s obzirom na to da sud o visini tužbenog zahtjeva nije odlučio na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz drugog parničnog predmeta, kao i s obzirom na to da tuženici nisu predlagali novo vještačenje u ovom parničnom predmetu, rješenje ovog spora ne ovisi od odgovora na treće naznačeno pitanje.

Nadalje, obrazloženje pobijane presude se temelji na drugačijim činjeničnim utvrđenjima i drugačijoj procesnopravnoj situaciji u odnosu na one na kojima se temelje obrazloženja presuda Vrhovnog suda RH navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije.

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. svibnja 2020.