- 1 -              Rev 3273/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3273/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žapčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika K. B. iz K. 72, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. L., odvjetnik u V., protiv tuženice-protutužiteljice V. B. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., po tužbi radi i po protutužbi radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1167/14-2 od 10. ožujka 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetma poslovni broj P-2001/2009. od 29. studenog 2013., u sjednici vijeća dana 19. svibnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1167/14-2 od 10. ožujka 2015. kojim je djelomično odbijena žalba tužitelja-protutuženika potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-2001/2009. od 29. studenog 2013. u toč. I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 196.950,46 kn. s pripadajućim zateznim kamatama tekućom od 4. lipnja 2009. godine do isplate, se odbacuje kao nedopuštena.

 

II. Revizija tuženice-protutužiteljice protiv dijela drugostupanjske presude kojim je djelomično odbijena žalba tuženice-protutužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za iznos od 25. 980,00 kn s pripadajućom kamatom tekućom od 26. lipnja 2009. godine do isplate, se odbacuje kao nedopuštena.

 

III. Prihvaća se revizija tuženice i tužitelja te se ukida drugostupanjska presuda:

 

-u dijelu kojim je djelomično prihvaćena žalba tužitelja-protutuženika i preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke te tužitelju dosuđen iznos od 332.865,09 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

 

- u dijelu kojim je djelomično prihvaćena žalba tuženice-protutužiteljice i preinačena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke te tuženici dosuđen iznos od 200.700,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

 

-u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima,

 

i u tom dijelu se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

IV. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Sesvetama presudom poslovni broj P-2001/2009. od 29. studenog 2013. sudio je:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Naže se tuženici V. B. iz K., da na ime udjela u bračnoj stečevini izvrši isplatu u novcu tužitelju K. B., K., u iznosu od 529.815,55 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama određenim čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena tekućim od dana utuženja do isplate.

 

Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove."

 

2. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

Protutuženik K. B. dužan je isplatiti protutužiteljici V. B. iznos od 226.680,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 26. lipnja 2009. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve do potpunog namirenja, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

III.              Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gžr-1167/14-2 od 10. ožujka 2015. djelomično je prihvatio i djelomično odbio žalbe stranaka te je sudio:

 

"Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Zelini, poslovni broj P-2001/09 od 29. studenog 2013. godine u pobijanom dijelu kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 196.950,46 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od 4. lipnja 2009. godine do isplate (dio toč. I. izreke).

 

Usvaja se žalba tužitelja protutuženika kao djelomično osnovana i navedena presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 332.865,09 kn preinačuje i sudi:

 

Nalaže se tuženici-protutužiteljici V. B. da isplati tužitelju-protutuženiku iznos od 332.865,09 kn sa kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena tekućem od 4. lipnja 2009. godine do isplate u roku od 15 dana.

 

Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijena sa protutužbenim zahtjevom u iznosu od 25.980,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od 26. lipnja 2009. godine do isplate.

 

Usvaja se žalba tuženice-protutužiteljice u pobijanom dijelu kojim je odbijena sa protutužbenim zahtjevom u iznosu od 200.700,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos od 29. lipnja 2009. godine do isplate i sudi:

 

Nalaže se tužitelju-protutuženiku da isplati tuženici-protutužiteljici iznos od 200.700,00 kn sa kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena tekućom od 29. lipnja 2009. godine do isplate u roku od 15 dana."

 

Preinačena je i odluka o parničnim troškovima te je naloženo tuženici-protutužiteljici (dalje u tekstu: tuženica) naknaditi tužitelju-protutuženiku (dalje u tekstu: tužitelj) parnične troškove u iznosu od 58.038,97 kn, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 75.090,40 kn.

 

Tako je suđeno u sporu:

 

- po tužbi tužitelja koji tužbenim zahtjevom traži da mu tuženica isplati iznos od 529.815,55 kn s naslova ulaganja u kuću koja je bila ranije u vlasništvu oca tuženice a potom tuženice temeljem ugovora o darovanju u ½ dijela a potom i zakonskog nasljeđivanja u ½ dijela, a što je tužitelj okvalificirao kao novčanu protuvrijednost udjela u bračnoj stečevini,

 

-po protutužbi tuženice radi povrata zajma iz više ugovora o zajmu i naknadu za izdatke koje je imala plaćanjem tuženikovih obveza nakon razvoda braka.

 

Protiv drugostupanjske presude obje stranke su podnijele reviziju.

 

Tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st1. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) protiv dijela presude kojim je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 196.950,46 kn sa pripadajućom kamatom, te kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev za iznos od 200.700,00 kn sa zateznim kamatama, kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

 

Predložio je da Vrhovni sud RH preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a odbije protutužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Tuženica je podnijela reviziju po punomoćnici D. Z. podneskom od 18.lipnja 2015. i po punomoćniku M. K. podneskom od 23.lipnja 2015.

 

Revizijom podnesenom po punomoćniku M. K. tuženica pobija drugostupanjsku presudu dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 332.865,09 kuna, zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači presudu u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev.

 

Revizijom podnesenom po punomoćnici D. Z. tuženica pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 332.865,09 kuna, te u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda za dio kojim je odbijen protutužbeni zahtjev u iznosu od 25.980,00 kuna, zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da revizijski sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da u pobijanom dijelu ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u točkama II. i III izreke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Tuženica je odgovorila na reviziju tužitelja te je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizije tužitelja i tuženice su djelomično nedopuštene.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

 

Revizija je nedopuštena je protiv dijela drugostupanjske presude kojim je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda i pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 196.950,46 kuna i pripadajuće zatezne kamate i protutužbeni zahtjev za iznos od 25.9890,00 kuna i za pripadajuće zatezne kamate. Vrijednost predmeta spora tog pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, a u tom dijelu nije riječ o drugostupanjskoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč 2. i 3. ZPP.

 

Stoga je djelomično valjalo odbaciti reviziju tužitelja i tuženice po čl. 392. st. 1. ZPP.

 

U preostalom dijelu su redovne revizije stranaka dopuštene, pa je ovaj revizijski sud postupio po odredbi čl. 392.a. ZPP i ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na reviziju tuženice protiv drugostupanjske presude o tužbenom zahtjevu:

 

Tuženica je u reviziji navela da pobija drugostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to:

 

-bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zato što je drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373.a. ZPP sam utvrdio odlučne činjenice na temelju nalaza vještaka na koji je tuženica imala primjedbe te je predložila novo vještačenje, a drugostupanjski sud je, suprotno sadržaju spisa, prihvatio tvrdnju iz prvostupanjske presude da tuženica nije imala primjedbena nalaz vještaka,

 

- bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP počinjenu time što je drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku presudu, propustio ocijeniti osnovanost prigovora zastare tužiteljeve tražbine, iako je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka istakla prigovor zastare.

 

Osnovan je navod tuženice da je tijekom prvostupanjskog postupka, u podnesku predanom sudu dana 28. lipnja 2011., istakla prigovor zastare tužiteljeve tražbine po osnovi ulaganja u nekretninu u vlasništvu tužiteljice.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, ali zbog drugih razloga, a drugostupanjski sud je postupio po čl. 373.a. ZPP te je preinačio prvostupanjsku presudu, propustivši ocijeniti prigovor zastare.

 

Stoga za sada nije moguće ispitati zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno pravilnu primjenu materijalnog pravca, pa je presuda u tom dijelu zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na reviziju tužitelja protiv dijela drugostupanjske presude u stavku drugom izreke kojom je djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev:

 

Tužitelj je u reviziji naveo da pobija presudu u dijelu kojim je djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer drži da presudu nije moguće ispitati.

 

Suprotno tvrdnji tužitelja izreka presude je jasna, a obrazloženje je neproturječno, pa je presudu moguće ispitati.

 

Međutim, osnovan je navod tužitelja da je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio pravilno cijeniti pozajmice koje je tuženica davala za poslovanje obrta K. u., u vlasništvu K. B., za vrijeme trajanja bračne zajednice te uplate s naslova najamnine koju je tuženica platila za stan u kojemu je tužitelj živio nakon razvoda i iseljenja iz kuće u vlasništvu tuženice.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev drugostupanjski sud je utvrdio:

 

-da su stranke zaključile brak 1981. godine i da je isti razveden presudom Općinskog suda u poslovni broj P2-15/06 od 20. rujna 2006. godine.

 

-da je tuženica nakon razvoda braka platila troškove najma stana za tuženika u iznosu od 9.550,00 kn te iznos od 8.250,00 kn na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje,

 

-da je tuženica dostavila u spis izvode Z. d.d. iz kojih proizlazi da je dana 10. ožujka 2004. godine uplatila obrtu K. u. vlasništvo K. B. iznos od 80.000,00 kn kao pozajmicu, te 14. veljače 2005. godine 60.000,00 kn, 24. siječnja 2006. godine 29.900,00 kn, 25. siječnja 2006. godine 3.000,00 kn i 9. svibnja 2006. godine 10.000,00 kn što ukupno s naslova pozajmice obrta tužitelja iznosi 182.900,00 kn.

 

Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda navedenim uplatama za poslovanje obrta nije vršeno ulaganje u bračnu stečevinu, pa tuženica ima pravo na povrat pozajmljenih sredstava, jer da prema Zakonu o obrtu ("Narodne novine", br. 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 68/07 i 79/07 dalje ZO) obrt nema stranačku sposobnost, već samo njegov vlasnik kao fizička osoba a to je upravo tužitelj-protutuženik i isti odgovara za obveze koje nastaju u obavljanju obrta prema čl. 21. st. 1. ZO.

 

Kako je tuženica iznos od 182.900,00 kn pozajmila obrtu sud je naložio tužitelju vratiti tužiteljici pozajmljeni iznos.

 

Sud je također našao pogrešnim pravni pristup suda prvog stupnja da je tuženica uplatom iznosa od 8.250,00 kn za neplaćeni doprinos i 9.550,00 kn s naslova najamnine ispunila moralnu obvezu pa da u smislu čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima – dalje u tekstu ZOO/05 ("Narodne novine", br. 35/05 i 41/08) ne bi imala pravo na povrat tih iznosa. Navedenom odredbom ZOO nije propisano da bi tuženica imala moralnu obvezu plaćati troškove za bivšeg supruga od kojeg se razvela 20. rujna 2006. godine.

 

Stoga je prihvaćen njezin zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 200.700,00 kn.

 

Prema shvaćanju ovog revizijskog suda pogrešno je pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev.

 

Prema odredbi čl. 1. st. 1 Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07, 79/07, 40/10 i 143/13 - dalje: ZO/93) obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba (iznimno st. 2. navedene odredbe) sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, dok je prema st. 3. navedene odredbe (čl. 1. st. 3. ZO/93) obrtnik fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz st. 1. u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba. Slijedom izloženog, obrt u smislu citiranih odredbi nema svojstvo pravne osobe, kako je to naveo i drugostupanjski sud.

 

Međutim, okolnost što obrt predstavlja samostalno obavljanje gospodarske djelatnosti od strane fizičke osobe-obrtnika sama po sebi ne znači da imovina obrta ne predstavlja bračnu stečevinu, niti da su uvijek sredstva koja jedan od bračnih drugova uplati na račun obrta pozajmica koju je obrtnik dužan vratiti svom bračnom drugu. Odluka o tome je li imovina koju je bračni drug stekao obavljajući gospodarsku djelatnost putem obrta ovisi o odredbama propisa koji su uređivali bračnu stečevinu.

 

U ovom slučaju na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine” br. 162/98), primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine.

 

Brak između tužitelja i tuženice je sklopljen 1981, a razveden je presudom Općinskog suda u Sesvetama presudom poslovni broj P2-15/06 od 20. rujna 2006. godine. U rješenju spora o protutužbenom zahtjevu stoga valja odlučiti primjenom odgovarajućih odredaba zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine, te utvrditi predstavlja li imovina obrtnika bračnu stečevinu, jesu li sredstva koja je tuženica uložila njezina posebna imovina ili su ta sredstva također bračna stečevina uložena u zajednički posao kroz poslovanje obrta u kojemu je radila i sama tuženica.

 

Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i u odnosu na dio presude kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev i tuženiku naloženo vraćanje iznosa koji je tuženica uplatila za tužitelja po osnovi obveze za stanarinu od srpnja 2008. do ožujka 2009. po 1.300,00 kuna mjesečno i po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje 8.250,00 i 130,00 kuna.

 

Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da tuženica nije u smislu odredbe čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima – dalje u tekstu ZOO/05 ("Narodne novine", br. 35/05 i 41/08). imala moralnu obvezu isplatiti tužiteljev dug koji je nastao nakon razvoda braka Međutim time što je tuženica umjesto tužitelja ispunila njegovu obvezu prema trećim osobama, još uvijek ne znači da je subrogacijom, bilo na temelju zakona ili na temelju ugovora s vjerovnikom tražbine, potraživanje preneseno na tužiteljicu, a o tome sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio odlučne činjenice.

 

Zbog iznijetih razloga je valjalo:

 

-po čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u stavku drugom izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 332.864,09 kuna i pripadajuće zatezne kamate,

 

-po čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti drugostupanjsku presudu u stavku četvrtom izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen protutužbeni zahtjev za iznos od 200.700,00 kuna i pripadajuće zatezne kamate,

 

i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

S obzirom na to da odluka o troškovima ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o parničnim troškovima, s tim što se odluka o troškovima ovog revizijskog postupka ostavlja za konačnu odluku o snošenju parničnih troškova.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.