- 1 -              Rev 1255/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1255/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. N., OIB..., iz R. F., M., kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., protiv tuženika A. d.o.o., OIB ..., iz O., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-355/2014 od 9. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-341/12-26 od 30. siječnja 2014., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je temeljem pravnog posla stekao pravo vlasništva na nekretnini i to 2 etažu 28/100 suvlasničkog dijela nekretnina označenih kao kč. 570/1 k.o. Opatija oznake zemljišta stambene zgrade i dvorište površine 545 m2, te posebni dio upisan kao stan dijelom u drugom dijelu podruma, a drugim dijelom u dijelu prizemlja zgrade, te parkirnim mjestom i dijelom okućnice, spremišta, ukupne površine 139,85 m2, na nacrtu označenom plavom bojom i brojkom 2, sve upisano u poduložak 2 zk.ul. 943 k.o. Opatija, a što je tuženik dužan trpjeti zemljišnoknjižnom provedbom presude (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 52.500,00 kn, dok je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev podredno ukine pobijanu odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. st. 1. ZPP).

 

U reviziji je tužitelj istaknuo da se drugostupanjski sud nije očitovao na tvrdnju žalitelja da je prvostupanjski sud propustio donijeti presudu zbog ogluhe, a za što da su bile ispunjene zakonske pretpostavke čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 331. b ZPP.

 

Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz tužbe, odnosno nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 331. b st. 1. toč. 2. i 3. ZPP za donošenje presude zbog ogluhe, neosnovano revident ističe da je trebala biti donesena presuda zbog ogluhe (dok takav žalbeni navod nije bio od odlučnog značaja).

 

Drugostupanjski sud ocijenio je žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Stoga su neosnovani navodi revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. i čl. 331. b ZPP.

 

U pobijanoj presudi navedeni su jasni i neproturječni razlozi i pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Predmet spora je je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je na temelju pravnog posla stekao pravo vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili da je isplata kupoprodajne cijene za predmetni stan u ime tuženika izvršena od stane E. M. i da je vlasništvo stana preneseno na tuženika. Tužitelj svoj zahtjev temelji na sporazumu s obitelji M. od 13. srpnja 2007., a kojim sporazumom je N. M. preuzeo obvezu kasnijeg prijenosa prava vlasništva predmetnog stana na tužitelja, međutim predbilježba prava vlasništva izvršena je na ime E. M., koja je isplatila i kupoprodajnu cijenu, a E. M. predmetni sporazum (na kojem tužitelj temelji zahtjev) nije niti potpisala.

 

Nižestupanjski su sudovi zaključili da tužitelj pravo vlasništva na temelju pravnog posla u smislu čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, dalje: ZVDSP) može steći isključivo upisom u zemljišne knjige, znači da tužitelj može imati titulus, odnosno naslov stjecanja prava vlasništva i dok njegovo pravo vlasništva nije upisano u zemljišne knjige ne bi bio ovlašten postaviti zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, niti se takvom zahtjevu, pod pretpostavkom postojanja valjanog titulusa, uopće može udovoljiti. Naime ugovor o prodaji nekretnine je ugovor obveznog prava, koji ako je valjan pravni posao predstavlja titulus za stjecanje prava vlasništva pod pretpostavkom da sadrži clausulu intabulandi. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da ukoliko tužitelj smatra da ima valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva može istaći obvezno-pravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave prema prodavatelju, odnosno njegovim sljednicima, ali ne i zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

 

Osim toga sudovi su zaključili da tužitelj niti sporazumom od 13. srpnja 2007., na kojem temelji svoj zahtjev, nije stekao valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na predmetni stan jer isti nije niti potpisan od E. M., u čije ime je predbilježeno pravo vlasništva na predmetnom stanu niti je za predmetni sporazum pribavljena suglasnost E. M., a u odnosu na čije vlasništvo potpisnik sporazuma, njezin suprug N. M. tek preuzima obvezu kasnijeg prijenosa prava vlasništva. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

 

Tužiteljevo osporavanje primjene materijalnog prava svodi se na isticanje da se pravo vlasništva može steći i odlukom suda te da je tužitelj dokazao da je nekretninu kupio.

 

Budući da je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla može steći isključivo upisom u zemljišnu knjigu stoga je tužitelj mogao istaknuti samo obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Osim toga, sudovi su ocijenili i da pravni posao na kojem tužitelj temelji zahtjev nije valjana osnova.

 

Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ostali revizijski navodi koji se iscrpljuju u osporavanju zaključaka sudova, iznošenju vlastitih pravnih shvaćanja te osporavanju utvrđenja činjeničnog stanja ne mogu biti predmet revizijskog ispitivanja prema čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena sukladno čl. 393. ZPP, reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.