- 1 -              Rev 246/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 246/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. d.d. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., protiv tuženika M. O. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3582/16 od 31. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-682/15 od 29. srpnja 2016., ispravljena rješenjem istoga suda broj Povrv-682/15-21 od 30. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-3582/16 od 31. kolovoza 2017. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Povrv-682/15 od 29. srpnja 2016., te se predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja, ispravljenu rješenjem istoga suda, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. B. br. Ovrv-72/10 od 13. siječnja 2010. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 2.201.467,37 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2009. do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 33.308,40 kn (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 142.625,00 kn (toč. II).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana odluka preinači u skladu s revizijskim navodima, te da se tuženik obveže na naknadu cjelokupnih troškova postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U konkretnom slučaju predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao izdavatelj vlastite mjenice serije … isplati iznos od 2.201.467,34 kn, s pripadajućom zateznom kamatom.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja utvrdivši pri tom sljedeće činjenice:

 

- da su između tužitelja kao kreditora i trgovačkog društva B. 1. d.o.o. Z., zastupanog po tuženiku kao zakonskom zastupniku sklopljena dva ugovora o kreditu i to Ugovor o kreditu od 8. srpnja 2008. za iznos od 3.000.000,00 kn, s rokom vraćanja kredita 1. lipnja 2009., te Ugovor o kratkoročnom kreditu za obrtna sredstva od 20. srpnja 2009. za iznos od 2.000.000,00 kn, s krajnjim rokom vraćanja kredita 1. studenoga 2009.,

 

- da je tuženik radi osiguranja navedenih kredita predao tužitelju jednu bjanko vlastitu mjenicu „bez protesta“ koju je potpisao, bez naznake dospijeća mjenične obveze,

 

- da je tužitelj na mjenici kao datum dospijeća naveo 17. prosinca 2009.,

 

- da je dužnik trgovačko društvo B. 1. d.o.o. na dan 17. prosinca 2009. ostao dužan, po predmetnim ugovorima o kreditu i to Ugovor od 8. srpnja 2008. iznos glavnice od 88.383,31 kn, na ime kamata iznos 7.563,01 kn i na ime naknade iznos od 50,00 kn, odnosno ukupno 95.996,32 kn,

 

- da je dužnik ostao dužan prema tužitelju po kreditu od 20. srpnja 2009. iznos glavnice od 2.000.000,00 kn, na ime kamata iznos od 105.121,02 kn i na ime naknade iznos od 350,00 kn, odnosno sveukupno po tom kreditu 2.105.471,02 kn,

 

- da tužitelj nije trebao predmetnu mjenicu dati na protest,

 

- da je tužitelj dospijeće mjenične obveze trebao navesti u mjenici u skladu s dospijećem obveze iz osnovnog posla,

 

- da tužitelj nije ispunio mjenicu u skladu s osnovnim poslom jer je na istoj naveo drugi datum dospijeća tj. 20. srpanj 2009., iako je obveza iz osnovnog ugovora dospjela 1. lipnja 2009. odnosno 1. studenoga 2009.,

 

- da je tužitelj ovrhu na temelju sporne mjenice zatražio 13. siječnja 2010., kada je javni bilježnik N. B. i donio rješenje o ovrsi br. Ovrv-72/10.

 

Obzirom na gore navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je tužitelj mjenicu popunio protivno čl. 32. st. 1. i čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94, 92/10 - dalje ZM), radi čega je ista ništava, pa je radi toga zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen. Valja dodati da se drugostupanjski sud u obrazloženju drugostupanjske odluke pozvao na razloge prvostupanjske presude u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP.

 

Osnovano revizija tužitelja ukazuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući je u obrazloženju nižestupanjskih odluka kao dan dospijeća mjenice naveden datum 20. srpanj 2009., a u samoj mjenici je kao dan dospijeća naveden dan 17. prosinca 2009. Iz sadržaja same mjenice može se zaključiti da su nižestupanjski sudovi kao dan dospijeća mjenične obveze uzeli dan izdavanja mjenice, pa nije jasno kako zbog navedenog dana izdavanja mjenice ista može biti ništava u smislu odredbi čl. 32. st. 1. odnosno čl. 16. st. 2. ZM.

 

Naime, prema odredbi čl. 32. st. 1. ZM mjenica se može izdati po viđenju, na određeno vrijeme po viđenju, na određeno vrijeme od dana izdanja, odnosno na određeni dan. Osim toga, nije jasno zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju da je mjenica ništava zbog odredbe čl. 16. st. 2. ZM, obzirom da prema toj odredbi ako je mjenica koja u vrijeme izdanja je bila nepotpuna naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda tog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom. Naime, u konkretnom slučaju ne postoji sporazum o popunjavanju mjenice, a osim toga radilo se o bjanko mjenici.

 

Kako razlozi nižestupanjskih odluka nisu jasne, to je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo reviziju tužitelja prihvatiti, obje nižestupanjske odluke ukinuti, te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

U nastavku postupku nižestupanjski sudovi otklonit će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te ponovno ocijeniti valjanost mjenice i utvrditi koji dan je naveden kao dan dospijeća navedene mjenične obveze, vodeći računa da se u konkretnom slučaju radi o vlastitoj trasiranoj mjenici, koja je i akceptirana od strane tuženika.

 

Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizijskog postupka.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.