- 1 -              Revt 120/2018-8

 

 

 

 

 

Broj: Revt 120/2018-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA G. & P. – E. d.o.o., B. M., koga zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica u V., protiv tuženika T. d.o.o. OIB ... Z., koga zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8736/15-5 od 15. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, broj P-1223/11-19 od 4. studenog 2011. u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja ugovori o ustupanju potraživanja – cesiji od 15. prosinca 2009. i 7. siječnja 2010. zaključeni između  G. & P. – E. d.o.o., B. M. kao ustupitelja – cedenta i T. d.o.o., Z., ..., primatelja – cesionara (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da u stečajnu masu vrati 1.182.250,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2010. pa do isplate (toč. II izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 82.693,00 kn (toč. III izreke), dok je odbijen dio tuženog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na 1.182,250,00 kn od 5. veljače 2010. do isplate preko stope od 12% godišnje.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.

 

Revizija nije osnovana.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor na koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Naime, u odnosu na prigovor da nije obrazloženo na koji način je umanjena stečajna masa, sudovi su obrazložili da na temelju priloženog očevidnika o redoslijedu naplate proizlazi da je ukupna blokada tužiteljeva računa bila 82.055.899,52 kn te jer je bio veliki broj vjerovnika, pa da je tuženik  naplatom izvan stečajnog postupka i Stečajnim zakonom („Narodne novine“ br. 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013, 71/2015 - u daljnjem tekstu: SZ) propisanih isplatnih redova, stavljen u povoljniji položaj u odnosu na ostale stečajne vjerovnike koji su oštećeni u dijelu kojim je umanjena stečajna masa.

 

Pored navedenog, sudovi su obrazložili da bi tuženik da se nije naplatio pobojnim pravnim radnjama, bio stečajni vjerovnik tužitelja koji bi imao imovinskopravnu tražbinu jer mu je kao nalogodavac iz ugovora o špediciji dužan naknaditi potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari. Stoga nije osnovan prigovor da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje o bitnim činjenicama.

 

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tuženik bio špediter tužitelja te je za njega pri uvozu izdao garancije. Obzirom da tužitelj nije podmirio carinska davanja to se carinska uprava naplatila putem garancija na teret tuženika,

 

- da je nad tužiteljem rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-6/10 od 29 travnja 2010. otvoren stečajni postupak, pri čemu je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen 19. siječnja 2010.,

 

- da je pravna radnja koja je predmet pobijanja, odnosno ugovori o ustupanju potraživanja zaključen 15. prosinca 2009. i 7. siječnja 2010. dakle, prije otvaranja stečajnog postupka, ali unutar roka od 2 mjeseca od dana podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka,

 

- da je pobijanom radnjom tuženiku namirena tražbina u ukupnom iznosu od 1.182.250,49 kn a da je račun tužitelja bio u neprekidnoj blokadi od 19. srpnja 2007. do dana otvaranja stečajnog postupka te da je ukupna blokada iznosila 82.055.899,52 kn.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika propisane čl. 129. st. 1. toč. 1. i 2. SZ kojom je propisano da se pravna radnja kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje, koje on nije imao pravo zahtijevati ili nije imao pravo zahtijevati na taj način ili u to vrijeme, može se pobijati ako je poduzeta u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga ili ako je poduzeta tijekom trećega ili drugoga mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a dužnik je u to vrijeme bio nesposoban za plaćanje.

 

Revizijski prigovori da je tuženik solidarni dužnik, odnosno jamac kao i prigovor da je o pravu tuženika odlučilo javnopravno tijelo koje je donijelo pravomoćnu i konačnu odluku, su prigovori koje tuženik u revizijskom stadiju postupka prvi put ističe tako da nižestupanjski sudovi nisu imali prilike dati obrazloženje u odnosu na njih, pa posljedično tome nisu ni razmatrani.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.