Poslovni broj Gž Ovr-179/2019-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Odvjetničko društvo L. & P. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. L., odvjetniku u Z., protiv ovršenika O. Š. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1003/2018 -2 od 27. lipnja 2018., 19. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

1.      Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1003/2018 -2 od 27. lipnja 2018. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 6.168,99 kn sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2004. do isplate i troškova postupka u iznosu od 300,00 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2004. do isplate te troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.076,62 kn sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2018. do isplate, osim iz žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16 i 73/17, dalje: OZ).

 

2.      Djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovršenika preinačava se prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 915,00 kn sa zateznim kamatama od 22. travnja 2009. do isplate i troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 160,88 kn sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2018. do isplate te se prijedlog za ovrhu u tom dijelu odbija i ukidaju se provedene ovršne radnje.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-3430/04 od 15. srpnja 2004., radi namirenja tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 6.168,99 kn i u iznosu od 300,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama te na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-947/09 od 22. travnja 2009., radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 915,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.237,50 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenik ne konkretizirajući žalbene razloge. U žalbi navodi da se nije suglasio sa ustupom tražbine ovrhovoditelju, kao i da presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-2017/10 obuhvaća i tražbinu iz ovog postupka. Također se poziva na zastaru tražbine.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 50. st. 5. OZ-a na bitne procesne povrede propisane čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16 i 73/17, dalje: OZ), utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

 

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-3430/04 od 15. srpnja 2004., jer isto u smislu čl. 23. toč.1. OZ-a, predstavlja ovršnu ispravu, koje prema stanju spisa nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svojstvo djelotvornosti niti je utvrđeno da je bez učinka, a niti je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, niti je ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, na što sud temeljem čl. 50. st. 5. OZ-a povodom izjavljene žalbe pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalbeni navodi ovršenika kojima se poziva na protivljenje ustupu tražbine nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, budući da je sukladno čl. 32. OZ-a dovoljno da osoba koja nije vjerovnik iz ovršne isprave uz prijedlog za ovrhu dostavi dokaz u vidu javne ili ovjerovljene privatne isprave da je tražbina na nju prenesena, dok nije potreban pristanak ovršenika pa kako je prema stanju spisa ovrhovoditelj na tu okolnost dostavio ovjerenu Izjavu o prijenosu potraživanja od 10. ožujka 2015., to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odredio ovrhu na prijedlog ovrhovoditelja.

 

Ovršenik se žalbom neosnovano poziva na presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2017/10, kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovrv-9330/04 od 5. studenog 2004., budući da ovrha nije određena na temelju tog rješenja o ovrsi, već na temelju druge ovršne isprave, koja prema stanju spisa nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svojstvo djelotvornosti niti je utvrđeno da je bez učinka, kako je tzo već prethodno navedeno.

 

Žalbeni navodi kojima se ovršenik poziva na zastaru tražbine predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, o kojem ne odlučuje drugostupanjski sud, već u odnosu na taj razlog prvostupanjski sud postupa sukladno čl. 52. OZ-a, kako je to prema stanju spisa i postupljeno.

 

Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio ovrhu radi naplate tražbine u iznosu od 915,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-947/09 od 22. travnja 2009..

 

To iz razloga jer isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi radi naplate te tražbine nije ovršna isprava, a što predstavlja žalbeni razlog na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 50. st. 5. OZ-a.

 

Naime, prema čl. 23. toč. 1. OZ-a, ovršna isprava je ovršna sudska odluka, a prema čl. 24. st. 1. tog Zakona, sudskom odlukom se smatra presuda, rješenje, platni nalog te druga odluka donesena u postupku pred sudom i izbranim sudom. Prema čl. 25. st. 1. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, dok prema čl. 29. st. 1. OZ-a ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenje obveze.

 

U konkretnom slučaju, iz sadržaja rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. broj Ovr-947/09 od 22. travnja 2009. proizlazi da je određena ovrha radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 915,00 kn, ali se takav sadržaj ne može smatrati nalogom (kondemnacijom) kojim bi ovršeniku bilo naloženo određeno činjenje odnosno davanje, konkretno plaćanje iznosa od 915,00 kn. Stoga, navedeno rješenje o ovrsi, izvan svake sumnje je sudska odluka, međutim u smislu čl. 29. st.1. OZ-a nije ovršna isprava podobna za određivanje ovrhe u ovom ovršnom predmetu jer ne sadrži nalog (kondemnaciju) kojim bi ovršeniku bilo naloženo da ovrhovoditelju plati iznos od 915,00 kn pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na temelju tog rješenja odredio ovrhu.

 

              Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 14. st. 4. OZ-a pri čemu je trošak ovrhovoditelja ispravno odmjeren u skladu s čl. 155. ZPP-a u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) u visini od 1.237,50 kn. Međutim, imajući u vidu ishod žalbenog postupka, ovrhovoditelju pozivom na čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a pripada pravo na razmjerni dio troškova postupka u omjeru od 87 %, dakle u iznosu od 1.076,62 kn.

 

              Iz navedenih razloga valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, u svezi s čl.21. st.1. OZ-a, odlučiti kao u izreci.

             

U Rijeci 19. svibnja 2020.

 

Sutkinja

 

Ingrid Bučković

 

 

 

Općinskom sudu u Zadru

 

Vraćamo vam spis s pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.