Broj: Revt 219/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u D., protiv tuženika N. d.o.o. u stečaju, O., koga zastupa M. D., odvjetnik u Z., i po protutužbi tuženika N. d.o.o. u stečaju, O., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2332/09-3 od 12. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P-96/07 od 26. veljače 2009., u sjednici održanoj 11. ožujka 2014.,

r i j e š i o   j e

Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2332/09-3 od 12. svibnja 2010. i presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P-96/07 od 26. veljače 2009. u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev (toč. I. izreke prvostupanjske presude) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od 7.423.114,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I. izreke); odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 30.554.117,30 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 7.423.114,70 kn za razdoblje od 1. rujna 2003. do 26. veljače 2009. (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 384.362,68 kn (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijena njena žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke, reviziju je podnijela tužiteljica, kako to izrijekom navodi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i protutužbeni zahtjev odbije.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

U revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev za isplatu naknade nužnih i korisnih troškova za višegodišnje nasade na poljoprivrednom zemljištu koje je, prije i nakon stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" 34/91), kao tadašnji i raniji ovlaštenik prava korištenja na društvenom vlasništvu, imao tuženik.

Prema odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP) pošteni posjednik tuđe stvari koji ju je dužan predati vlasniku može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te može stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari (čl. 164. st. 7. ZVDSP).

Tužiteljica, uz tvrdnju da je tuženik prestao biti posjednik nekretnina na kojima su zasađeni dugogodišnji nasadi prije otvaranja stečaja nad tuženikom (26. kolovoza 1999.), a da je protutužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari istaknut 29. kolovoza 2003., dakle, po proteku roka od tri godine, prigovor zastare temelji na potonjoj zakonskoj odredbi.

Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je prednik tuženika, prije stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao tadašnji korisnik i savjesni posjednik zasadio višegodišnje nasade, pozivom na odredbu čl. 164. st. 2. ZVDSP djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev te tužiteljicu na ime vrijednosti nasada na određenim površinama obvezao na isplatu iznosa od 7.423.114,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pri tome, ocijenivši da tužiteljica nije dokazala vrijeme predaje u posjed nekretnina kao činjenice odlučne za početak tijeka zastare, odbio je kao neosnovan prigovor zastare.

Nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica nije dokazala vrijeme predaje posjeda, odnosno prestanak posjeda tuženika. Smatraju da se tu činjenicu ne može utvrditi na temelju navoda samog tuženika u podnesku iz prosinca 2003., prema kojima "je evidentno da je Grad O. uz suglasnost tužiteljice trajne nasade dao u dugogodišnji zakup trećim osobama prije otvaranja stečajnog postupka", jer da su ti navodi "općeniti i zapravo ne mogu dati sudu podlogu za zaključak koje od spornih nasada je protutužitelj predao u posjed protutuženiku."

Osnovana je tvrdnja revidentice da ocjena dokaza na tu odlučnu okolnost nije izvedena na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

Prema navedenoj odredbi, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. To znači da je sud u ime raspravnog načela ovlašten i dužan koristiti se i navodima stranaka u parnici o činjenicama, bez obzira na to koja ih je stranka i u koju svrhu iznijela. Tuženik u tužbi od 29. kolovoza 2003. kojom zahtijeva naknadu za višegodišnje poljoprivredne nasade u ukupnom iznosu od 37.977.232,00 kn, te zahtijeva izgubljenu dobit zbog nekorištenja brojnih poljoprivrednih nasada za razdoblje od 1. siječnja 1998. u iznosu od 12.000.000,00 kn (list 49 do 51 spisa), a ni tijekom postupka ne tvrdi da do prestanka posjeda ne bi došlo istovremeno, a niti se na bilo koji način očituje o tome kad je njegov posjed prestao. Stoga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud neosnovano podcijenio dokaznu snagu navoda tuženika na koji izričito upire tužiteljica, a iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik prestao biti posjednik nekretnina najkasnije 26. kolovoza 1999. (dan otvaranja stečaja).

Drugostupanjski sud koji je neosnovano otklonio žalbene tvrdnje o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP i sam je počinio navedenu povredu odredaba postupka.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 11. ožujka 2014.