- 1 -              Rev 3268/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3268/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. O. iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. K. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. R. i L. K. u S., protiv tuženika G. S. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u S., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-202/2018-2 od 6. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-305/16 od 4. svibnja 2018., u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-202/2018-2 od 6. rujna 2018. odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Sisku presudom poslovni broj Pr-305/16 od 4. svibnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju od 4. studenog 2016. kojom je otkazan ugovor o radu od 29. srpnja 2015. te kojim je tužitelj tražio vraćanje na radno mjesto automehaničara kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sve u roku od 8 dana. Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2018. u roku od 8 dana.

 

Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj: Gž R-202/2018-2 od 6. rujna 2018. odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio je prvostupanjsku presudu, a trošak žalbenog postupka strankama nije dosudio.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede prava na pravično suđenje. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da sud prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije. Potraživao je trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja što je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud i učinio. Stoga je neosnovan revizijski navod da drugostupanjski sud ne daje odgovor na sve žalbene prigovore čime tužitelj sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer to sud nije niti dužan činiti već je dužan odgovoriti na prigovore od odlučnog značenja.

 

Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj upire u reviziji.

 

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad.

 

Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14).

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme kao automehaničar i to u kontinuitetu od 1996. s time da je zadnji ugovor o radu sklopljen 29. srpnja 2015.,

 

- da je tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu od 4. studenog 2016. otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika,

 

- da je tužitelj počinio sljedeće povrede obveze iz radnog odnosa koje se navode kao otkazni razlozi u otkazu ugovora o radu: da je 18. kolovoza 2016. bez saznanja i dopuštenja nadređenog radnika kod poslodavca (odnosno bez propusnice) napustio radno mjesto tijekom radnog vremena (12.45 sati) i više se nije vratio na posao, da je tog dana započeo popravak kočionog sustava na kamionu koji je neophodan za obavljanje redovne aktivnosti društva (sakupljanje otpada), ali je samovoljno napustio započeti posao koji mu je zadao nadređeni radnik i dovršio ga tek slijedećeg dana zbog čega je tužitelj uzrokovao zastoj u organizaciji odvoza otpada što je dovelo poremećaja rada u smjenama te da tužitelj učestalo kasni na posao i učestalo koristi dnevni odmor u trajanju duljem od propisanog,

 

- da se radničko vijeće dopisom od 3. studenog 2016. usuglasilo s otkazom,

 

- da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane na koji poziv se tužitelj nije odazvao,

 

- da je tužitelju 16. siječnja 2012. izrečena mjera destimulacije- umanjenje plaće zbog korištenja pauze u trajanju od sat vremena skoro svakodnevno, a 16. ožujka 2016. upozoren je na poštivanje radnog vremena i na mogućnost otkaza.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je otkaz ugovora o radu dopušten, jer je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR budući da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa navedenih u čl. 121. st. 1. toč. 3., 5., 6., 7. i 8. Pravilnika o radu tuženika. Nadalje, sudovi su zaključili da se tuženik sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZR prije otkazivanja savjetovao s radničkim vijećem te da je sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZR prije otkazivanja upozorio radnika o mogućnosti otkaza zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i omogućio mu iznošenje obrane.

 

Revident je u reviziji naveo da reviziju podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Međutim, u revident reviziji nije određeno naveo u čemu se sastoji povreda materijalnog prava.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

S obzirom na to da tužitelj nije određeno obrazložio u čemu se sastoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno odredbi čl. 386. ZPP već se revizija iscrpljuje u iznošenju razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, to ovaj sud nije mogao uzeti u obzir revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

 

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.