- 1 -              II Kž 191/2020-4

Broj: II Kž 191/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. travnja 2020. broj Kv I-26/2020 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog V. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. J. zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., određen rješenjem suca istrage toga suda od 24. srpnja 2019. broj Kir-659/19, u koji mu se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode od 23. srpnja 2019.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik osobno, bez posebnog prijedloga.

Žalba nije osnovana.

Optuženik žalbom osporava postojanje osnovane sumnje navodeći da predmetne prilike nije otuđio nikakve predmete, a ime osobe koja je počinila kazneno djelo krađe da ne može reći zbog vlastite i sigurnosti svoje obitelji. Osim toga, da njegova namjera nije bila nikoga lišiti života, već da je postupao u nužnoj obrani s obzirom na to da je inkriminirani eksces, iako je bio alkoholiziran i drogiran, posljedica napada na njega.

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da osnovana sumnja kao opća pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, koja je potvrđena, dok će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti optuženog V. J. donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv optuženika i nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama pravilno temelji na njegovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. na kaznu zatvora te višekratnoj prekršajnoj kažnjavanosti, od čega u dva navrata na zatvorske kazne, a to upućuje na neusklađenost njegovog života sa zakonom i da dosadašnje osude nisu imale odvraćajući učinak na njega.

Navedene okolnosti prvostupanjski sud pravilno dovodi u vezu sa psihijatrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da optuženik iskazuje višegodišnje smetnje ponašanja, politoksikomanske sklonosti, poteškoće prilagodbe na profesionalno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje te da je kod njega prisutna emocionalna nestabilnost, manjak empatije, impulzivnosti, snižen prag tolerancije na frustraciju koji se mogu dijagnosticirati kao antisocijalni poremećaj ličnosti, a višegodišnja zlouporaba kokaina da je vjerojatno dovela do razvoja ovisnosti o istom.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i da se ista svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Kraj takvog stanja stvari, žalbenim navodima optuženika da je zaposlen kao građevinski radnik na koji način si osigurava sredstva za život pa da ne postoji bojazan od ponavljanja kaznenih djela, da je povremeni konzument droga i otac maloljetnog djeteta te da želi upisati školu za zidara, a da je istražni zatvor postigao svrhu u smislu njegove socijalizacije i rehabilitacije, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog je, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2020.

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.