Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - II Kž 193/2020-4
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. B. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 5. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2020. broj Kovm-2/2020-8 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba okrivljenog V. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. B. zbog počinjenja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 5. i 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 8. prosinca 2019. nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni V. B. po branitelju, odvjetniku V. J., s prijedlogom da se prihvati žalba i pobijano rješenje ukine te po branitelju, odvjetniku D. Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, „odnosno da se okr. ml. punoljetnik V. B. pusti na slobodu uz određivanje mjera opreza iz čl. 98. Zakona o kaznenom postupku ili podredno da se temeljem odredbi čl. 65. st. 1. Zakona o sudovima za mladež mlađi punoljetnik smjesti u ustanovu Centra za socijalnu skrb radi izbjegavanja napasti ponavljanja kaznenog djela“. Budući da se obje žalbe sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna okrivljenikova žalba.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog V. B. u vidu postojanja osnovane sumnje, a koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, posebice iz iskaza žrtve djeteta J. B., svjedoka J. B., G. B. i S. B. te iz sadržaja specijalističkog nalaza ginekologa od 9. prosinca 2019., kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud.
Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik takav zaključak nastoji osporiti tvrdeći da je iskaz žrtve nekonzistentan i da se iz njega ne može utvrditi niti vrijeme niti način počinjenja kaznenog djela, a da je upitna i vjerodostojnost navoda svjedoka po čuvenju s obzirom na činjenicu da je kaznena prijava podnijeta gotovo četiri mjeseca nakon navodnog počinjenja kaznenog djela kada je sačinjen i specijalistički nalaz ginekologa te općepoznatu činjenicu da u romskim zajednicama postoji običaj ranog stupanja u seksualne odnose između pripadnika romske nacionalne manjine. Naime, konačnu analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o njegovoj kaznenoj odgovornosti, u slučaju potvrđivanja optužnice, donijeti će raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.
Okrivljenik nadalje žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. navodeći da stanuje na drugoj adresi pa da nije u mogućnosti doći u kontakt sa žrtvom te smatra da bi se svrha istražnog zatvora, koji s obzirom na njegovu dob može biti određen samo iznimno, mogla ostvariti privremenom mjerom iz članka 65. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) i to privremenim stavljanjem pod nadzor centra za socijalnu skrb ili privremenim smještajem u ustanovu socijalne skrbi koja privremena mjera, u smislu odredbe članka 65. stavka 4. ZSM-a, može trajati do pravomoćnog okončanja postupka.
Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, prvostupanjski sud s pravom temelji na okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje se u ovom kaznenom postupku tereti, a iz kojih proizlazi visok stupanj njegove kriminalne volje jer je osnovano sumnjiv da je neutvrđenog dana tijekom srpnja i kolovoza 2019. u obiteljskoj kući došao u sobu u kojoj je spavala njegova sestra, stavio joj ruku na usta i zaprijetio da će je ubiti te izvršio spolni odnošaj s njom.
Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud te okolnosti pravilno dovodi u vezu s njegovom ranijom osuđivanošću u dva navrata zbog imovinskih kaznenih djela, činjenicom da je kazneno djelo za koje se osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku počinio za vrijeme provjeravanja po presudi Općinskog suda u Varaždinu od 11. veljače 2019. broj Kmp-3/19-2, pravomoćnoj 28. veljače 2019. te ranijom tretiranošću kao maloljetnika kada su mu zbog istovrsnog kaznenog djela izrečene posebne obveze, a to svakako upućuje na neusklađenost njegovog života sa zakonom i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na ovog okrivljenika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja.
Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika zbog čega je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te da istu svrhu za sada nije moguće postići primjenom blažih mjera pri čemu se okrivljenika upućuje da se privremene mjere iz članka 65. stavka 1. ZSM-a mogu primijeniti samo prema maloljetniku.
Slijedom navedenog je, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Žarko Dundović, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.