- 1 -              II Kž 195/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 195/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. V. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 30. travnja 2020. broj Kv I-27/2020-5 (K-7/2020-12) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog I. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. V. zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju odredbe članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.-19.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljici, odvjetnici D. K., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik žalbom osporava postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-19. te smatra da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti mjerama opreza, posebice zabranom približavanja žrtvi s obzirom na to da bi mogao boraviti u drugoj nekretnini koja je oko 8 km udaljena od nekretnine u kojoj živi žrtva.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-19. i nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama pravilno utemeljio na okolnosti da je optuženik osnovano sumnjiv što je u razdoblju od rujna 2019. do 13. prosinca 2019. u više navrata, unatoč tome što mu je supruga M. V. govorila da ne želi spolne odnose i molila ga da to ne radi, s njom spolno općio i gurao prste u njezino spolovilo tražeći od nje da mu mora dati jer je on njezin muž te je u istom razdoblju učestalo vrijeđao i omalovažavao, odbijao svojom mirovinom sudjelovati u podmirenju kućanskih troškova, učestalo je nazivao na mobilni telefon kad je radila noćne smjene i branio joj druženje s unucima, na koji način ju je doveo u položaj nemoći i ugrozio dostojanstvo, a 22. prosinca 2019. nakon što mu je rekla da se želi rastati od njega i da bi bilo najbolje da prodaju kuću i podijele imovinu te da svatko krene svojim putem s obzirom na to da ne mogu živjeti zajedno, vikao na nju i tjerao je iz kuće te joj rekao da ako ode na stan da će je naći i u mišjoj rupi, što je kod nje izazvalo osjećaj nesigurnosti.

 

Navedene okolnosti, iz kojih se zaključuje o optuženikovoj upornosti, usmjerenosti na žrtvu i visokom stupnju njegove kriminalne volje, prvostupanjski sud je pravilno doveo u vezu s činjenicom da se optuženik nije pridržavao rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 14. prosinca 2019. broj K-DO-44/2019-6 izrečenih mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17.) i to zabrane približavanja žrtvi M. V. na razdaljini bližoj od 50 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja veze s njom, već je kršenjem tih mjera osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. na štetu žrtve, zbog čega su, rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu od 25. prosinca 2019. broj Kir-88/2019-4, izrečene mjere opreza zamijenjene istražnim zatvorom.

 

Nadalje je prvostupanjski sud spomenute okolnosti pravilno povezao s psihijatrijskim nalazom i mišljenjem iz kojeg proizlazi da klinički nalaz psihijatrijske obrade optuženika potvrđuje simptomatologiju odstupanja na planu ličnosti te početno slabljenje ukupnih psihičkih sposobnosti vezano uz njegovu kronološku dob i šećernu bolest te da opisane karakteristike njegovog ponašanja, u sada, problematičnom partnerskom odnosu, nalaze svoju osnovu u strukturi njegove ličnosti ne prihvaćajući problem onakvim kakav jest, već razloge, odnosno opravdanje i krivnju nalazi u drugima, a s obzirom na to da su smetnje trajne naravi da postoji visoka razina rizika za ponovno počinjenje kaznenog djela.

 

Polazeći od iznijetog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika zbog čega je i ovaj drugostupanjski sud stava da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.-19., kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja.

 

Stoga su bez značaja žalbeni navodi kojima optuženik takav zaključak nastoji osporiti, navodeći da je starije životne dobi, teško bolestan (višegodišnji dijabetičar s kroničnim osteomijelitisom i ulkusom desnog stopala), do sada neosuđivan te pozivajući se na sadržaj izjave žrtve M. V. dane 30. siječnja 2020. pred Županijskim državnim odvjetništvom u V. u kojoj navodi da se ne boji optuženika i predlaže da ga se pusti iz istražnog zatvora te činjenicu da je žrtva zatražila dozvolu da može posjećivati optuženika u Zatvoru u V.

 

Slijedom navedenog je, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.