Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II Kž 188/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 188/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. P. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog F. P. i okrivljenog M. P. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2020. broj Kov-Us-Iz-11/20 (Kov-Us-15/20) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog F. P. i okrivljenog M. P. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv, između ostalih, okrivljenog F. P. zbog počinjenja kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. te njega i okrivljenog M. P. zbog počinjenja produljenog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 257. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 2. i člankom 52. KZ/11. i produljenog kaznenog djela nedozvoljene trgovine u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 264. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 1. i člankom 52. KZ/11., pod točkom I. je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126./19. - dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog F. P. i okrivljenog M. P. produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Pod točkom II. izreke toga rješenja određeno je da se u istražni zatvor okrivljenicima uračunava vrijeme za koje su bili lišeni slobode i to okrivljenom F. P. od uhićenja 31. listopada 2019. pa nadalje, a okrivljenom M. P. od uhićenja 30. listopada 2019. pa nadalje.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni F. P. po branitelju, odvjetniku B. Š., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i pobijano rješenje ukine, „odnosno da I-okrivljenika pusti na slobodu“.

 

Žali se i okrivljeni M. P. po branitelju, odvjetniku R. K., s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje, ukinuti istražni zatvor i pustiti ga na slobodu, podredno uz primjenu mjera opreza po odabiru suda.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Protivno žalbenim navodima okrivljenog M. P., iako je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, nakon podignute optužnice, u podnesku od 28. travnja 2020. izričito naveo da u odnosu na njega ne predlaže produljenje trajanja istražnog zatvora, pravilno je optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu na temelju odredbe članka 131. stavka 1. ZKP/08. održalo ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru i produljilo istražni zatvor protiv okrivljenog M. P., koji se u vrijeme podnošenja optužnice sudu nalazio u istražnom zatvoru, jer je sud, u smislu odredbe članka 125. stavka 1. točke 4. ZKP/08., obvezan ukinuti istražni zatvor i pustiti okrivljenika na slobodu samo kad to državni odvjetnik predlaže prije podizanja optužnice.

 

Nadalje je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenog F. P., glede kojeg je, protivno njegovim žalbenim tvrdnjama, tužitelj predložio produljenje trajanja istražnog zatvora, za svoju odluku dao određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji se odnose na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Ujedno se okrivljenog F. P. upućuje da je jamstvo, u smislu odredbe članka 102. stavka 1. ZKP/08., moguće odrediti samo kao zamjenu za istražni zatvor određen iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a ne i kada je istražni zatvor određen iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. kao u konkretnom slučaju.

 

Okrivljeni F. P. i okrivljeni M. P. u žalbama osporavaju postojanje iteracijske opasnosti navodeći da je razdoblje od šest mjeseci provedeno u istražnom zatvoru imalo odvraćajući učinak na njih te da sud, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, nije uzeo u obzir prirodu kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiče. Okrivljeni M. P. također ističe da je izrazito mlada osoba koja je ranije osuđivana za istovrsno kazneno djelo, ali da je taj postupak okončan uz njegovu maksimalnu suradnju te da su uhićenjem izgubili stvarnu mogućnost nastavka protupravne djelatnosti jer su ostali bez robe, novca, resursa i kontakta, a osim toga da je u Republici Hrvatskoj na snazi čitav niz mjera sa svrhom izolacije građana uključujući zabranu migracije izvan mjesta prebivališta, čime da je i objektivno onemogućen u ponavljanju protupravne aktivnosti. Konačno, da je u postupku sporazumijevanja s tužiteljem i da će mu u pogledu prehrane i stanovanja pomagati majka, a iz spisu predmeta priložene potvrde K. p. d.o.o. da je vidljivo da ima osigurano i radno mjesto.

 

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenog F. P. i okrivljenog M. P., prvostupanjski sud s pravom temelji na okolnostima počinjenja kaznenih djela i njihovoj ranijoj osuđivanosti.

 

Naime, okrivljeni F. P. osnovano je sumnjiv da je u razdoblju od kraja ožujka do kraja listopada 2019. na području tri hrvatske županije, Republike Slovenije i Savezne Republike Njemačke povezao u zajedničko djelovanje 11 osoba, među kojima, i okrivljenog M. P. koji je uz njega operativno postupao, s ciljem ilegalnog unošenja veće količine kupljenog prešanog duhana u listu iz Savezne Republike Njemačke, preko Republike Slovenije u Republiku Hrvatsku gdje je skladišten i prodavan na ilegalnom tržištu na koji način su krijumčarenjem duhana u količini od 65.337,60 kg s osnove neplaćenih trošarina oštetili Državni proračun Republike Hrvatske za iznos od najmanje 39.202.560,00 kn, dok su prodajom tako uvezenog duhana u količini od 43.201,85 kg ostvarili protupravnu imovinsku korist od najmanje 2.160.082,50 kn.

 

Iz izloženih okolnosti, kako pravilo zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi njihova odlučnost i upornost u protupravnom ponašanju, a time i visok stupanj njihove kriminalne volje.

 

Nadalje je prvostupanjski sud osnovano cijenio i dosadašnju osuđivanost okrivljenog M. P. zbog istovrsnih kaznenih djela te činjenicu da je okrivljeni F. P. kaznena djela za koja se osnovano sumnjiči počinio u roku provjeravanja po prijašnjoj presudi za ista kaznena djela, a to svakako upućuje na neusklađenost njihovog života sa zakonom te da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na njih da se klone daljnjeg protupravnog postupanja.

 

Navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na njihovoj strani.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog F. P. i okrivljenog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i da se ista svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Neosnovano okrivljeni F. P. smatra da je produljenjem trajanja istražnog zatvora protiv njega, s obzirom na do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o najduljem trajanju istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dosadašnjim boravkom okrivljenog F. P. u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Slijedom navedenog je, a budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pri čemu pogrešna uputa o pravnom lijeku, protivno žalbenim navodima okrivljenog F. P., nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Žarko Dundović, v. r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu