- 1 -              II Kž 51/2020-7

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 51/2020-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. K. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15.,  61/15. – ispravak, 110/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2020. broj K-90/2019 o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog u Zagrebu od 20. siječnja 2020. broj K-90/2019, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Z. K. proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. i članka 235. stavka 1. KZ/11. te nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako to djelo osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, na temelju odredbe članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - O. Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), ukinut je istražni zatvor protiv optuženog Z. K..

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da produlji istražni zatvor optuženiku.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da više ne postoje zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv optuženika s obrazloženjem da je on u međuvremenu nepravomoćno proglašen krivim zbog kaznenih djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11. i oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, od čega je u istražnom zatvoru proveo šest mjeseci, odnosno više od jedne trećine kazne na koju je osuđen, a iz obrane optuženika i iskaza oštećenice da proizlazi da se oni poznaju više od dvije godine i da si međusobno pomažu u životu i da između njih do inkriminiranog događaja nije bilo nikakvih sukoba. Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da inkriminirano ponašanje optuženika nije njegov uobičajeni obrazac niti prema oštećenici niti prema drugim osobama pa da, uzimajući u obzir i njegovu dosadašnju neosuđivanost, ne postoji opasnost da bi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo.

 

Iz navedenih okolnosti i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog proizlazi da je dosadašnje trajanje istražnog zavora i izricanje nepravomoćne presude kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca dovoljno utjecalo na optuženika da više ne čini kaznena djela.

 

Neosnovano državni odvjetnik u žalbi navodi da se od 27. prosinca 2019., kada je optuženiku zadnji puta produljen istražni zatvor, ništa nije promijenilo, jer je nakon toga donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

 

S obzirom na gore navedene okolnosti, neosnovani su i navodi žalbe državnog odvjetnika da iz okolnosti pod kojima su počinjena kaznena djela za koja je optuženik nepravomoćno osuđen proizlazi opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

 

S obzirom na to da je utvrđeno da više ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., optuženiku nije bilo moguće odrediti niti mjere opreza, kako to  žalbi predlaže državni odvjetnik.

 

Iz navedenih razloga žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba državnog odvjetnika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. svibnja 2020.