- 1 -              II Kž 198/2020-4

Broj: II Kž 198/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. I. zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. u svezi članka 37. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15.,  61/15. – ispravak, 110/17. i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 6. travnja 2020. broj Kv-I-70/2020 (K-34/2019.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. svibnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog T. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. I. zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. u svezi članka 37. stavka 2. i drugih KZ/11.,na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) protiv optuženog T. I. produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. I. po branitelju, odvjetniku R. M., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati žalbu na način, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, podredno da preinači pobijano rješenje i optuženiku ukine istražni zatvor ili pak istražni zatvor zamijeni nekom od predloženih mjera opreza“.

Žalba nije osnovana.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Naime, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da iz dokaza na temelju kojih je i potvrđena optužnica proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a postojanje navedene osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima optuženika.

Osim navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo. Navedene okolnosti, a kako se to navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, su ranija kaznena i prekršajna osuđivanost optuženika, s obzirom da je on do sada osuđivan zbog kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11., a četiri puta je i prekršajno osuđivan, i to tri puta zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Kada se, uz navedeno ,uzmu u obzir, kako to navodi i prvostupanjski sud, i okolnosti pod kojima su počinjena kaznena djela za koja se optuženik tereti, odnosno da je osnovano sumnjiv da je kaznena djela počinio da se ne bi morao iseliti iz stana u kojem je živio, a da je inače nezaposlen te nema imovine ni drugih prihoda, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

Iz navedenog proizlazi da neosnovano optuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, da nije dao nikakve razloge za svoja činjenična utvrđenja te da nije dostatno i valjano obrazložio koje to osobite okolnosti upućuju na opravdanu bojazan da će optuženik ponoviti kazneno djelo.

Iz svega gore navedenog proizlazi optuženikova sklonost protupravnom ponašanju pa su bez značaja navodi njegove žalbe o tome da do sada nije bio osuđivan zbog istovjetnih kaznenih djela.

S obzirom na sve utvrđene okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud stava je da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a, s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se tereti optuženik i kaznu koja se može očekivati u postupku, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Iz navedenih razloga žalba optuženika nije prihvaćena, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. svibnja 2020.