15 Gž-258/2020-2

1

                                         

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o. Z., OIB:…, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. d. T.&K.&P. d.o.o. u Z., protiv tuženice Š. B. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. B.-B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-623/2017-9 od 18. listopada 2019., 18. svibnja 2020.,

p r e s u d i o     j e              

Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-623/2017-9 od 18. listopada 2019. i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z. poslovni broj Ovrv-8547/16 od 6. prosinca 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 12.592,13 kn, zajedno sa zateznim kamatama, u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.712,50 kn u roku 8 dana.

Obrazloženje

              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

              "I./               Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z., poslovni broj Ovrv-8547/16 od 6. prosinca 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 12.592,13 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 227,60 kuna od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 265,60 kuna od 28. listopada 2014. pa do isplate

- na iznos od 379,94 kuna od 18. studenog 2014. pa do isplate

- na iznos od 675,74 kuna od 28. prosinca 2014. pa do isplate

- na iznos od 808,34 kuna od 24. siječnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 935,40 kuna od 17. veljače 2015. pa do isplate

- na iznos od 875,05 kuna od 21. ožujka 2015. pa do isplate

- na iznos od 730,14 kuna od 28. travnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 484,90 kuna od 22. svibnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 292,39 kuna od 24. lipnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 262,20 kuna od 22. srpnja 2015. pa do isplate

- na iznos od 243,94 kuna od 22. kolovoza 2015. pa do isplate

- na iznos od 250,74 kuna od 23. rujna 2015. pa do isplate

- na iznos od 257,10 kuna od 23. listopada 2015. pa do isplate

- na iznos od 479,80 kuna od 26. studeni 2015. pa do isplate

- na iznos od 654,05 kuna od 29. prosinca 2015. pa do isplate

- na iznos od 798,55 kuna od 29. siječnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 991,50 kuna od 1. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 696,55 kuna od 30. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 666,39 kuna od 27. travnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 498,09 kuna od 28. svibnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 365,49 kuna od 24. lipnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 257,10 kuna od 23. srpnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 250,74 kuna od 25. kolovoza 2016. pa do isplate

- na iznos od 244,79 kuna od 24. rujna 2016. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje  za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.             

II./              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.750,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, u roku od 15 dana.

III./               Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan."

Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije i tužitelju naloži da tuženici u cijelosti naknadi troškove postupka ili, podredno, ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je isti prvostupanjski sud u istoj stvari, između istih stranaka, ali za drugo vremensko razdoblje 26. kolovoza 2019. donio zakonitu odluku pod posl. brojem Povrv-10116/15-14. Na tužitelju je bio teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva i s tim u vezi dostava relevantne dokumentacije iz koje bi sa sigurnošću bilo moguće utvrditi način obračuna i količinu stvarno isporučene usluge, a što on nije dokazao. U predmetnom su poslovnom prostoru sve priključne cijevi na radijatore odrezane, a na odrezanim mjestima cijevi zavarene. Na zavarenim mjestima nema nikakvog propuštanja tekućine, a sve prerezane i blindirane priključne cijevi su isključile dotok ogrjevnog medija u oba ogrjevna tijela, a time nakon blindiranja cijevi više nije bila moguća isporuka toplinske energije. Sve radove izveli su djelatnici registriranog obrta za završne radove u graditeljstvu K. 15. lipnja 2012., a utuženo se potraživanje odnosi na razdoblje od rujna 2014. Prema tome, tuženica se izdvojila iz sustava zajedničke kotlovnice i nakon 15. lipnja 2012. uopće nije koristila uslugu opskrbe grijanja putem sustava zajedničke kotlovnice, pa nakon izdvajanja iz sustava nije dužna plaćati utrošak toplinske energije kojeg ne koristi, a sve drugo bilo bi protivno načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. istoga Zakona. Tužitelj nije dokazao da je uopće pružio usluge isporuke toplinske energije tuženici, slijedom čega je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na njega pogrešno primijenio materijalno pravo, te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Poziva se na presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-223/2018 od 30. siječnja 2019. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da tvrdnja tužitelja da tuženik nije na zakonit način proveo postupak izdvajanja iz zajedničkog sustava grijanja preko zajedničke kotlovnice može utjecati samo na odnos tuženika prema ostalim suvlasnicima ali ne upućuje na zaključak da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu i tuženiku isporučio toplinsku energiju.      

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP, koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 70/19.) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 12.592,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama na ime dospjelih a neplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor na adresi u Z., u razdoblju od kolovoza 2014. do kolovoza 2016.

Tuženica je osporavala osnovu i visinu utuženog potraživanja, navodeći da se ne nalazi ni u kakvom obveznopravnom odnosu s tužiteljem, što je u drugom postupku koji se po istoj osnovi vodi pred istim prvostupanjskim sudom sudski vještak utvrdio kako ne koristi uslugu isporuke toplinske energije od tužitelja i nema grijaćih tijela. Tuženica je u spis priložila presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10116/15 od 26. kolovoza 2019, koja je potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1402/2019-2 od 13. prosinca 2019. Iz predmetne je presude razvidno da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi između istih stranaka, a utuženi su računi za toplinsku energiju za studeni i prosinac 2011., lipanj i srpanj 2012., te od rujna 2012. do srpnja 2014. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka Z. T. kojim je utvrđeno da su sve priključne cijevi na radijatore u prostoru tuženice na adresi u Z. odrezom prekinute, a na odrezanim mjestima cijevi zavarene, te da na mjestima zavara nema nikakvih propuštanja tekućine, da su prerezane i blindirane sve priključne cijevi isključile dotok ogrjevnog medija u oba ogrjevna tijela i time nakon blindiranja cijevi više nije moguća isporuka toplinske energije za grijanje predmetnog prostora, kao i da su sve radove blindiranja cijevi izveli djelatnici registriranog obrta za završne radove u graditeljstvu, sud prvog stupnja je utvrdio da se tuženica izdvojila iz sustava zajedničke kotlovnice i da nakon 15. lipnja 2012. uopće nije koristila uslugu opskrbe grijanja putem sustava zajedničke kotlovnice, odnosno, nije koristila uslugu koju pruža tužitelj, zbog čega nakon izdvajanja iz sustava nije u obvezi plaćati utrošak toplinske energije kojeg niti ne koristi. 

 

Prvostupanjski je sud prigovor tuženice da ne koristi uslugu isporuke toplinske energije od tužitelja i da nema grijaćih tijela otklonio, pozivom na odredbu čl. 45. Zakona o tržištu toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 80/13., 14/14., 102/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18., 86/19. i 118/19. – u daljnjem tekstu: ZTTE) kojim je propisano da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine. Prvostupanjski se sud pozvao i na Opće uvjete za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14.) koji u čl. 26. upućuju na ZTTE, te određuju kako se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom tim Zakonom. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio da tuženica nije dostavila dokaz kako je od suvlasnika pokušala pribaviti suglasnost, pa navode iz prigovora kojima tuženica osporava da bi bila korisnik toplinske energije nije uzeo u obzir već ih je ocijenio paušalnim i neutemeljenim, dok je našao da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva.

Međutim, po ocjeni ovog suda, takvo stajalište prvostupanjskog suda nije osnovano. Naime, tuženica je nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava prestala biti korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom koju pruža tužitelj, zbog čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju joj nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo protivno općim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.) odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i poštenja i za tuženicu nepravično. Nametanje tuženici obveze da bude priključena na sustav centralnog grijanja, bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava na osobni trošak, kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima, predstavljalo bi nerazmjeran teret za potrošača i kao takvo imalo karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev x-670/11 od 10. studenog 2011.)

Pitanje dopuštenosti isključenja moglo bi biti predmet eventualno pokrenute parnice radi naknade štete, međutim, u takvoj situaciji suvlasnici stambene zgrade morali bi dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, pri čemu valja ukazati na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/2774/03), prema kojoj isključenjem iz sustava zajedničkog centralnog grijanja nije automatski povrijeđeno pravo vlasnika drugih stanova niti su povećani troškovi njihovog centralnog grijanja.

Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud drži da ne postoji pravna osnova tužiteljeva potraživanja, zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan, pa je žalbu tuženice trebalo uvažiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP.

Obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka i tužitelja koji je izgubio spor obvezati na naknadu troškova postupka tuženici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženici je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) priznato zatraženih 100 bodova za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 7/1 Tarife) te po 100 bodova za zastupanje na ročištima 8. ožujka 2019. i 9. rujna 2019. (Tbr 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 300 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV od 25 %, iznosi 3.750,00 kn, čemu treba pridodati i 400,00 kn na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi. Tuženici nije priznat trošak postupka pod poslovnim brojem R1-326/13 jer se radi o drugom postupku troškove kojeg ne može potraživati u ovom postupku. Kako je tuženica uspjela sa žalbom, valjalo joj je dosuditi i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn po Tbr. 10/1 Tarife. Slijedom navedenog, tuženici je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 5.712,50 kn.
 

Zadar, 18. svibnja 2020.