Poslovni broj: 4 UsI-173/2020-8

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-173/2020-8

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                   Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Dječjeg vrtića I O iz O., kojeg zastupa opunomoćenica B. S., ravnateljica, a istu opunomoćenik K. P., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Ul. Donje Svetice 38, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, radi inspekcijskog nadzora, 18. svibnja 2020.,                    

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                 Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva

znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-601-02/19-08/00008, URBROJ: 533-08-19-0002 od 27. studenog 2019.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-601-02/19-08/00008, URBROJ: 533-

08-19-0002 od 27. studenog 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe  prosvjetne inspekcije – Područne jedinice u Osijeku KLASA: UP/I-600-04/19-01/00091, URBROJ: 533-07-19-0002 od 4. rujna 2019.

Prvostupanjskim je rješenjem, pod točkom I. izreke, naređeno tužitelju da u roku od osam dana od dostave ovog rješenje upiše u odgovarajuću odgojno-obrazovnu skupinu djecu L. M., M. K., P. J., M., M. i M. M. te S. B., radi nastavka korištenja usluga vrtića te da izradi svoje mrežne stranice. Pod točkom II. određeno je da žalba ne odgađa njegovo izvršenje.

Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja, navodeći da tuženik pogrešno zaključuje da jednom upisano dijete u dječji vrtić stječe pravo na korištenje usluga dječjeg vrtića sve dok roditelji djeteta ne odluče drugačije, odnosno dok se dijete ne ispiše. Smatra da je ovakav zaključak u suprotnosti s odredbama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Ističe da Zakon ne poznaje termin „nastavak korištenja usluge“, nego samo upis i ispis iz vrtića. Smatra da pohađanje dječjeg vrtića nije obvezno, osim predškole te da postoji više razloga zbog kojih dijete upisano jedne godine ne nastavlja automatski pohađanje vrtića sve do kretanja u školu. Navodi da vrtić prilikom upisa rangira djecu bodujući zaposlenost ili nezaposlenost roditelja, broj djece u obitelji, imovinsko stanje i drugo. Koje od djece ima prednost pri upisu, normirao je Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju odredbom članka 20. stavka 1., no idućim je stavkom nadležnost o načinu ostvarivanja prednosti dana osnivaču dječjeg vrtića. Smatra da je pogrešno prvostupanjsko tijelo navelo da je tužitelj povrijedio stečena prava djece, budući da djeca prilikom upisa u pedagošku godinu, pravo stječu samo za tu godinu, a ne i za ubuduće. Ističe da je interes jedinice lokalne samouprave da se u dječji vrtić na njenom području upisuju djeca čiji roditelji posredno financiraju rad dječjeg vrtića, dakle oni koji imaju prebivalište na području te jedinice lokalne samouprave. Osim toga, činjenica je da se u vrtić tužitelja nisu upisala čak ni sva djeca čiji roditelji imaju prebivalište na području Općine Oriovac, budući da su dosegnuti propisani pedagoški standardi broja djece. Ističe da je Općina Oriovac osnovala dječji vrtić u B. S. te da su radovi na njemu okončani, pa da će sva neupisana djeca s područja općine B. S. biti upisana u dječji vrtić u svom mjestu. Navodi i da je tužitelj, nakon što je primio prvostupanjsko rješenje, zatražio uputu za postupanje kako praktično provesti naredbu, ali nije dobio odgovor, već je prvostupanjsko tijelo odgovorilo da provede propisane mjere, čak i ako broj upisane djece prelazi broj propisanog pedagoškog standarda. Tužitelj smatra ovakvu uputu nezakonitom i neprovedivom. Stoga predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troška upravnog spora.

U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je tužitelj objavio Javni poziv o upisu djece rane i predškolske dobi u redovni program predškolskog odgoja u kojem je navedeno da će se zaprimati zahtjevi za upis i zahtjevi za nastavak korištenja usluga vrtića. Zatim je tužitelj odlučio primiti isključivo djecu čiji roditelji imaju prebivalište u Oriovcu, dok sva djeca koja imaju prebivalište izvan općine Oriovac nisu primljena u vrtić. Ističe da su sastavni dio Pravilnika o upisu djece i ostvarivanju prava i obveza korisnika usluga u Dječjem vrtiću I. O., obrasci Zahtjev za upis i Zahtjev za nastavak korištenja usluga za sljedeću pedagošku godinu. Stoga navodi da je nastavak korištenja usluga termin iz Pravilnika o upisu djece i ostvarivanju prava i obveza korisnika usluga u Dječjem vrtiću I. O., a iz istog Pravilnika ne proizlazi da se ograničenje prava na korištenje usluga vrtića djece s prebivalištem izvan Općine Oriovac odnosi na djecu već upisanu u vrtić koja nastavljaju s korištenjem usluga vrtića, nego samo na djecu koja se tek upisuju u vrtić. Isto tako, smatra da iz odredbe članka 12. navedenog Pravilnika proizlazi da roditelj/skrbnik koji je upisao dijete u prethodnoj pedagoškoj godini ne podnosi zahtjev za upis već zahtjev za nastavak korištenja usluge za svaku sljedeću pedagošku godinu te da će se broj bodova utvrđivati samo za novoprimljenu djecu odnosno onu koja se ranije ispisala iz vrtića. Stoga smatra da tužitelj nije postupio prema vlastitom Pravilniku. Osim toga, nije ni na koji način upozorio roditelje da nastavak korištenja usluga ovisi o tome jesu li se za upis ili nastavak korištenja usluga prijavila djeca s prebivalištem na području Općine Oriovac. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Dana 18. svibnja 2020. pred ovim je Sudom održana rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, zakonske zastupnice tužitelja i opunomoćenice tuženika. Opunomoćenik tužitelja je tom prilikom ostao pri  navodima tužbe, dokaznim prijedlozima iz iste te je zatražio naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, specificiranom u troškovniku koji je predao u spis. Opunomoćenik tuženika je ostao pri navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.

Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, prema odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje ZUS), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis upravnog postupka, razvidno je da je kod tužitelja 3. rujna 2019. proveden nadzor prosvjetne inspekcije, o čemu je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, Služba prosvjetne inspekcije – Područna jedinica u Osijeku, sastavila zapisnik KLASA: UP/I-600-04/19-01/00091, URBROJ: 533-07-19-0001 od 3. rujna 2019.

Zapisnikom je utvrđeno da je Upravno vijeće tužitelja 18. travnja donijelo Plan upisa djece u vrtić u pedagoškoj godini 2019./20., prema kojem je planiran upis 70 djece u jednoj jasličkoj i tri mješovite odgojno-obrazovne skupine. Tužitelj je zatim 10. svibnja 2019. objavio Javni poziv o upisu djece rane i predškolske dobi u redovni program predškolskog odgoja i obrazovanja za pedagošku godinu 2019./20., u kojem je navedeno da će se primati zahtjev za upis i nastavak korištenja usluga vrtića. U istom pozivu navedeno je što predstavlja dokumentaciju za upis, a što dokumentaciju za nastavak korištenja usluga vrtića. Prema odluci o rezultatima upisa djece u redovne programe vrtića u pedagoškoj godini 2019./20. od 31. svibnja 2019., Upravno vijeće tužitelja je odlučilo da su upisana sva djeca čiji roditelji imaju prebivalište na području Općine Oriovac, a sva djeca koja imaju prebivalište izvan, njih 12, nisu primljena u vrtić. Od tih 12, njih sedmero je bilo upisano prethodnih školskih godina u vrtić, a isti imaju prebivalište u mjestu u kojem ne postoji dječji vrtić. Prilikom upisa u vrtić, roditelji nisu bili upozoreni da je nastavak korištenja usluga vrtića svake sljedeće pedagoške godine uvjetan.

Navedenu odluku o rezultatima upisa djece u redovne programe vrtića, tužitelj je obrazložio neispunjavanjem uvjeta iz odredbe članka 8. Pravilnika o upisu djece i ostvarivanju prava i obveza korisnika usluga u Dječjem vrtiću I. O. (Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije, broj 8., dalje: Pravilnik), prema kojoj pravo na upis ostvaruje dijete koje: zajedno s oba roditelja ima prebivalište u općini Oriovac i državljani su Republike Hrvatske, dijete koje zajedno sa samohranim roditeljem ima prebivalište u općini Oriovac i državljani su Republike Hrvatske, dijete kojem je dodijeljen skrbnik ili je smješteno u udomiteljsku obitelj, ako njegov skrbnik ili udomitelj ima prebivalište u općini Oriovac. Ukoliko nema djece na Listi čekanja koja ispunjavaju uvjete iz članka 9. i 10. ovog Pravilnika ili se roditelj s Liste čekanja koji ispunjava uvjete iz članka 9. i 10. ovog Pravilnika ne odazove na obavijest Vrtića o slobodnom mjestu za upis, mogu se upisati djeca koja zajedno s roditeljima nemaju prebivalište u općini Oriovac.

Odredbom članka 35. stavka 1. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, broj 10/97., 107/07. i 94/13.), upravno vijeće kao upravno tijelo, osim prava i obveza utvrđenih Zakonom o ustanovama odlučuje o stjecanju, opterećivanju i otuđivanju nekretnina dječjeg vrtića pod uvjetima propisanim aktom o osnivanju i statutom dječjeg vrtića, uz suglasnost osnivača dječjeg vrtića, predlaže osnivaču statusne promjene dječjeg vrtića, predlaže osnivaču promjenu naziva dječjeg vrtića, odlučuje o upisu djece i o mjerilima upisa, uz suglasnost osnivača, odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa na prijedlog ravnatelja dječjeg vrtića, sukladno ovom Zakonu, obavlja i druge poslove utvrđene aktom o osnivanju i statutom dječjeg vrtića.

Prema odredbi članka 5. Pravilnika, sastavni dio ovog Pravilnika su obrasci: Zahtjev za upis djece u vrtić i Zahtjev za nastavak korištenja usluga za sljedeću pedagošku godinu.

U skladu s odredbom članka 12. Pravilnika, roditelj/skrbnik koji je upisao dijete u prethodnoj pedagoškoj godini dužan je u upisnom roku predati Zahtjev za nastavak korištenja usluga za svaku sljedeću pedagošku godinu u kojoj će u kontinuitetu nastaviti koristiti usluge Vrtića.

S obzirom na navedeno, pravilno su utvrdili tuženik i prvostupanjsko tijelo, da je sâm tužitelj Pravilnikom odredio razliku između zahtjeva za upis u vrtić i zahtjeva za nastavak korištenja usluga vrtića te da iz odredbe članka 8. Pravilnika ne proizlazi da se ograničenje prava na korištenje usluga vrtića djece s prebivalištem izvan Općine Oriovac odnosi na djecu ranije upisanu u vrtić, koja nastavljaju s korištenjem usluga vrtića, već samo na djecu koja tek upisuju u vrtić.

Iz Pravilnika su razvidni kriteriji bodovanja prilikom  upisa u vrtić, dok iz niti jedne odredbe ne proizlaze utvrđenima kriteriji bodovanja za nastavak korištenja usluga vrtića, već, kako to odredba članka 12. Pravilnika propisuje, roditelj/skrbnik koji je upisao dijete u prethodnoj pedagoškoj godini dužan je u upisnom roku predati Zahtjev za nastavak korištenja usluga za svaku sljedeću pedagošku godinu u kojoj će u kontinuitetu nastaviti koristiti usluge Vrtića.

Stoga proizlazi da je odluka Upravnog vijeća tužitelja o rezultatima upisa djece u redovne programe vrtića u pedagoškoj godini 2019./20. od 31. svibnja 2019., kojom je odlučilo da sva djeca koja nemaju prebivalište na području Općine Oriovac ne mogu nastaviti korištenje usluga vrtića, protivna navedenim odredbama Pravilnika.

Zbog navedenoga, Sud smatra da je pravilno tuženik potvrdio prvostupanjsko rješenje, u skladu s odredbom članka 20. stavka 1. točke 27. i članka 30. Zakona o prosvjetnoj inspekciji (Narodne novine, broj 61/11. i 16/12.).

Slijedom svega iznesenoga, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke, zakonsku zastupnicu tužitelja B. S. niti prosvjetnu inspektoricu K. Ž., budući da tužitelj nije obrazložio na koje konkretne okolnosti bi iste trebale iskazivati. Pogotovo stoga što je u predmetnom slučaju sporna primjena odredbi Pravilnika i tumačenje zakonskih normi, kako je to prethodno izneseno, koje su prema mišljenju Suda prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno protumačili i primijenili, te nisu od utjecaja činjenice koje bi svjedoci iznosili. Stoga je u skladu s člankom 33. stavkom 5. ZUS-a, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), na raspravi održanoj pred ovim Sudom odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka jer s obzirom na materijalne dokaze i isprave u spisu, činjenice o kojima bi isti iskazivali nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.

Stoga je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora, a da je u cijelosti izgubio predmetni spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

 

U Osijeku 18. svibnja 2020.

 

 

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).