1

Poslovni broj Gž-833/2018-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-833/2018-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sucu Mileni Vukelić Margan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. T. odvjetnici iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 110 PN-3475/15-37 od 27. veljače 2018., 18. svibnja 2020.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

                          Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 110 Pn-3475/15-37 od 27. veljače 2018. u točkama II. i III. izreke na način da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.000 EUR-a (tisućueura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2015. po stopi kao u točki I. izreke te daljnji iznos parničnog troška od 6.205,12 kn (šesttisućadvijestopetkunaidvanaestlipa) sa zateznom kamatom od 27. veljače 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

                            Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2015. do isplate i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 6.133,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2018.do isplate, u točki II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2015. do isplate, u točki III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 7.658,25 kn, dok je u točki IV.izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška.

 

              Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pobijajući presudu u točkama II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

 

              U žalbi navodi da je između stranaka bilo sporno samo to da li se po točki 48.A Tablica invaliditeta, invaliditet tužitelja cijeni sa pet ili pak sa deset posto, a nije bila sporna primjena određene točke Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (u daljnjem tekstu Tablice invaliditeta). U postupku da je provedeno medicinsko vještačenje te je vještak u nalazu utvrdio da je kao posljedica štetnog događaja zaostao trajni invaliditet u opsegu od 10%, s tim što je tuženik u podnesku kojim se očitovao na nalaz vještaka prigovorio isključivo postotku invaliditeta, ali ne i primjeni određene točke Tablica (48A). Naglašava da vještak niti u jednom trenutku nije promijenio svoju ocjenu invaliditeta od 10% već je pojasnio da je nalaz spirometrije bio relevantan za izračun postotka invaliditeta, jer je tim nalazom potvrđeno da je došlo do oštećenja plućne funkcije kao posljedice prijeloma rebara.

 

              Naglašava i to da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ali je ipak ocijenio invaliditet u omjeru od 5% zbog čega da je zaključak nejasan i proturječan. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno interpretirao navode vještaka te se upustio u ocjenu invaliditeta temeljeći zaključak na činjenici da je tužitelj učinio samo jednu spirometriju, što da je potpuno neprihvatljivo, tim više što niti tuženik takav prigovor nije iznosio tijekom postupka. Tvrdi da su trajne posljedice štetnog događaja medicinski jasno utvrđene relevantnom dokumentacijom i pregledom tužitelja pa da je sud prvog stupnja počinio povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

              Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, tužitelj navodi da je pogrešno primijenjena odredba čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) kada mu nije dosuđena cjelokupna pripadajuća naknada iz osiguranja te navodi da bi odredba ugovora o osiguranju koja bi predvidjela gubitak prava na naknadu ako osiguranik nakon nastupa osiguranog slučaja ne ispuni neku od ugovornih obveza (u ovom slučaju ponovljenu spirometriju ili detaljne pulmološke obrade) bila ništetna. Naglašava da ga nitko od liječnika nije uputio na ponovljenu spirometriju ili detaljniju pulmološku obradu te postavlja pitanje kako bi uopće mogao provesti daljnju medicinsku obradu kada mu to nije nitko ordinirao. Osporava i odluku o parničnom trošku jer da je odluka utemeljena na srazmjernom uspjehu u parnici.

 

              Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz donošenje odluke o troškovima cijelog postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalba tužitelja je osnovana.

 

              U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, pogrešno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja samo djelomično prihvaćen.

 

              Naime, predmet ovog spora je isplata ugovorne svote osiguranja zbog trajnog invaliditeta do 10%, na temelju ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja prema polici broj 0414297, prema kojem ugovoru je osigurana svota za slučaj trajnog invaliditeta ugovorena u iznosu od 20.000 EUR-a. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj pri padu s bolničkog kreveta pretrpio tjelesne ozljede, prijelom četiri rebra lijevo zbog čega je iz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju K. T. premješten u KBC S. M. u Z.. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prim dr. Z. V. utvrđuje da je kontrolni RTG toraksa koji je izvršen 14. svibnja 2012. verificirao prijelom rebara, a nalaz spirometrije koji je izvršen 19. rujna 2012. je verificirao restriktivne smetnje ventilacije. Prema mišljenju vještaka kod tužitelja je došlo do invaliditeta od 10% prema točki 48.A Tablica invaliditeta koje su sastavni dio Dopunskih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) uz osiguranje života (u daljnjem tekstu Dopunski uvjeti za osiguranje).

 

              Sud prvog stupnja ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima medicinske znanosti i vještine, zbog čega je odbijen prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja, ali neovisno o tome zauzima stajalište da tužitelju pripada pravo na naknadu iznosa koji odgovara trajnom invaliditetu od 5%, odnosno iznosa od 1.000 EUR-a. Ovakav zaključak temelji na činjenici da je tužitelj obavio jednu spirometriju, a da je prema točki 48.A Tablica invaliditeta potrebno ponoviti spirometriju. Stoga nalaz vještaka prihvaća u dijelu u kojemu je navedeno da bi prijelom tri ili više rebara bez nalaza spirometrije predstavljao invaliditet od 5% prema točki 46.B Tablica invaliditeta. Glede zatezne kamate, primjenom odredbe čl. 943. ZOO-a ocjenjuje da tužitelju pripada pravo na kamatu od 9. lipnja 2015., računajući 14 dana od dana podnošenja tužiteljevog zahtjeva za isplatu ugovorene svote osiguranja.

 

              Osnovano tužitelj ukazuje u žalbi da je sud prvog stupnja, iako je u razlozima pobijane presude naveo da je odluku utemeljio na nalazu vještaka, u osnovi odlučio protivno nalazu te na temelju pogrešnog tumačenja mjerodavnog materijalnog prava.

 

              Naime, vještak je bez ikakve dvojbe ocijenio da slučaj tužitelja podpada pod točku 48.A Tablica invaliditeta koje su sastavni dio Dopunskih uvjeta za osiguranje, pri čemu je tuženik inzistirao da se posljedice štetnog događaja u kojemu je došlo do prijeloma rebara tužitelja razluče od posljedica štetnog događaja u svezi kojeg se vodi parnični postupak pred sudom prvog stupnja pod brojem Pr-3050/14, koju zadaću je vještak izvršio te je u dopuni nalaza naveo kako se posljedice tih dvaju štetnih događaja ne preklapaju. Također je na primjedbe tuženika glede načina primjene točke 48.A Tablica invaliditeta na ročištu održanom 18. siječnja 2018. obrazložio da ne postoje smjernice prema kojima bi ocjena invaliditeta matematički bila izračunata na način kako je sugerirano u podnesku tuženika, pri čemu uopće nije bilo primjedbi u pravcu nedostatne medicinske dokumentacije pa tako ni ponovljene spirometrije.

 

              Prema stajalištu ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio nalaz vještaka, međutim, na temelju nalaza te medicinske dokumentacije je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava valjalo zaključiti da tužitelju pripada pravo na isplatu ugovorene svote za 10% invaliditeta, jer su tužitelju oštećene plućne funkcije restriktivnog tipa zbog prijeloma rebara što predstavlja umanjenje vitalnog kapaciteta 20-30 % te invaliditet od 10%. Primjena točke 46.B Tablica invaliditeta u nazočnom slučaju ne može biti temeljem za ocjenu invaliditeta, jer invaliditet od 5% postoji u slučaju prijeloma triju ili više rebara zacijeljenih s pomakom, bez smanjenja plućne ventilacije restriktivnog tipa. Kako iz medicinske dokumentacije te nalaza vještaka proizlazi da je kod tužitelja uslijed prijeloma rebara došlo do oštećenja plućne funkcije restriktivnog tipa, nesumnjivo je da tužitelju pripada pravo na ugovorenu naknadu za 10% invaliditeta.

 

              Kako tužitelju pripada pravo na ugovorenu svotu za invaliditet od 10%, proizlazi da mu pripada pravo na isplatu iznosa od 2.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti pa kako je sud prvog stupnja u točki I. izreke pobijane presude dosudio iznos od 1.000 EUR-a, valjalo je u odbijajućem dijelu (toč. II. izreke) presudu preinačiti i dosuditi daljnji iznos od 1.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

              Pritom valja istaći da je sud prvog stupnja utvrdio dospjeće tuženikove obveze pravilnom primjenom odredbe čl. 943. ZOO-a, a u odbijajućem dijelu tog zahtjeva tužitelj presudu ne pobija.

 

              Kako je presuda suda prvog stupnja preinačena, valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

 

              Trošak tužitelja koji se odnosi na nagradu odvjetnika je obračunat u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) u ukupnom iznosu od 10.066,50 kn pa kako je tužitelju dosuđen trošak srazmjerno uspjehu u parnici (od 50%), proizlazi da tužitelju pripada trošak zastupanja u daljnjem iznosu od 5.033,25 kn. Budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku, pripada mu primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife nagrada za sastav žalbe u iznosu od 937,50 kn te PDV u iznosu od 234,38 kn primjenom Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.171,88 kn, pa kada se taj trošak pribroji trošku prvostupanjskog postupka, proizlazi da tužitelju pripada pravo na daljnji iznos troška od 6.205,12 kn.

 

              Zbog izloženog je valjalo i u točki III. izreke presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

              Presuda suda prvog stupnja u točkama I. i IV. izreke te u točki II. izreke u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

 

 

U Rijeci, 18. svibnja 2020.

 

 

                                                                                                                                            Sudac

 

                                                                                                                              Milena Vukelić Margan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Općinski građanski sud u Zagrebu

 

Vraćamo vam spis sa pet (5) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.