- 1 -              I Kž 188/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 188/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kov-29/2019. od 3. ožujka 2020., u sjednici održanoj 20. travnja 2020. i 18. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog M. G. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane (okrivljenog M. G.) za izdvajanjem iz spisa zapisnika sastavljenih u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu o ispitivanju svjedoka: F. M. od 21. kolovoza 2019. (listovi 107-109 spisa), J. R. od 21. kolovoza 2019. (listovi 110-112 spisa), L. G. od 3. rujna 2019. (listovi 154-156 spisa), svjedoka S. R. od 12. rujna 2019. (listovi 181-182 spisa), M. M. od 12. rujna 2019. (listovi 183-184 spisa), B. Š. od 12. rujna 2019. (listovi 185-186 spisa), J. M. od 13. rujna 2019. (listovi 189-191 spisa), M. L. od 25. rujna 2019. (listovi 198-199 spisa), H. M. od 3. listopada 2019. (listovi 214-218 spisa), L. J. sastavljenog od 11. listopada 2019. (listovi 248-249 spisa) te Z. B. od 10. prosinca 2019. (listovi 315-316 spisa).

 

Protiv tog rješenja žali se okrivljeni M. G. po braniteljima iz odvjetničkog društva L.&V.", bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izdvoje dokazi čija zakonitost se osporava.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se očitovalo podneskom od 15. travnja 2020. broj KŽ-DO-435/2020-2.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prije obrazlaganja neosnovanosti žalbe potrebno je napomenuti da je sud odlučio o zakonitosti svih zapisnika o ispitivanju svjedoka, unatoč tome što je predloženo (list 334. spisa) izdvajanje kao nezakonitih samo onih zapisnika o radnjama ispitivanja svjedoka kojima obrana nije bila nazočna, koji prijedlog je obrana na sjednici optužnog vijeća (poleđina lista 339. spisa) dodatno precizirala tako da je istaknula da je bila obaviještena o ispitivanju svjedoka navedenih u optužnici kao dokazi pod točkama 33.-35. (svjedoci S. R., M. M. i B. Š.). Međutim, okolnost što je prvostupanjsko odlučivanje nadmašilo prijedlog obrane, ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke. O ovim dokazima više neće ovdje biti riječi budući da nije predloženo njihovo izdvajanje, odluka u tom dijelu nije osporena žalbom, a niti je ovaj sud našao da bi se radilo o nezakonitim dokazima.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je prilikom obrazlaganja svoje odluke propustio razlikovati dvije procesne situacije kada je u pitanju ispitivanje svjedoka od strane ovlaštenog tužitelja u istrazi, no niti taj propust ne utječe na zakonitost pobijane odluke.

 

Tijekom istrage, na temelju članka 234. ZKP/08., okrivljenik ima pravo predložiti državnom odvjetniku provođenje dokaznih radnji ispitivanja svjedoka. U slučaju da se predloži ispitivanje svjedoka i da je državni odvjetnik prihvatio taj prijedlog, dužan je obavijestiti obranu o mjestu i vremenu provođenja dokazne radnje prije njezinog provođenja, na što se žalba s pravom poziva, iako ne apostrofira zakonski članak. Takva situacija postoji u odnosu na svjedoka J. R., čije ispitivanje je bilo na isključivu inicijativu obrane (list 69. spisa). Dana 21. kolovoza 2019. u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu ispitan je svjedok J. R., a prema zapisniku i stanju spisa, okrivljenik niti njegov branitelj nisu obaviješteni o mjestu i vremenu provođenja dokazne radnje. Međutim, taj propust državnog odvjetnika ne dovodi do nezakonitosti dokaza budući da to nije izričito propisano odredbom članka 300. koja taksativno navodi razloge kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti u postupku, a niti se radi o povredi prava obrane o čemu će još biti riječi u daljnjem dijelu ove odluke.

 

U odnosu na svjedoke H. M., J. M., L. J., V. i L. G. te F. M. je drugačija procesna situacija budući da se radi o svjedocima o čijem ispitivanju je odlučio državni odvjetnik što je vidljivo iz rješenja o istrazi (list 51 i 52 spisa) pa se na ispitivanje tih svjedoka ne primjenjuje odredba članka 234. ZKP/08. Ispitivanje svjedoka je propisano odredbama članaka 283. – 300. ZKP/08 i niti u jednoj od tih odredbi nije propisana obveza ovlaštenog državnog odvjetnika, prilikom provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, o tome obavijestiti okrivljenika i njegovog branitelja, odnosno nije propisana obveza pozvati ih kako bi prisustvovali provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka, neovisno što je podneskom obrane (list 69. spisa), pored ostalog, zatraženo da se okrivljenika i njegovog branitelja izvijesti o saslušanju roditelja okrivljenika – svjedoka V. i L. G. Prema tome, ispitivanjem ovih svjedoka nije povrijeđena niti jedna od odredbi ZKP/08.

 

U žalbi se ističe da je propuštanjem od strane državnog odvjetnika da obavijesti obranu o ročištima na kojima su se ispitivali svjedoci došlo do povrede prava na obranu što dovodi do nezakonitosti zapisnika o ispitivanju svjedoka iz razloga što obrana nije imala prilike sudjelovati u tim radnjama, a u praksi svjedoci na raspravi ostaju kod ranijih iskaza koji se u pravilu prihvaćaju kao objektivniji.

 

Dakle, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj poziva na odredbu članka 10. stavka 1. točke 2) ZKP/08. prema kojoj su, između ostalog, nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim ugovorom zajamčenih prava obrane. Argumenti koji su ponuđeni u žalbi (okolnost što svjedoci na raspravi ostaju kod svojih navoda iz istrage, kada obrana nije imala prilike sudjelovati u njihovom ispitivanju) ne predstavljaju niti jednu od situacija koje je propisala citirana odredba. Osim toga, nije do suda kako će svjedoci iskazivati na raspravi i hoće li mijenjati svoj raniji iskaz.

 

Suprotno žalbi, propust državnog odvjetnika da postupi sukladno odredbi članka 234. ZKP/08. (što se može odnositi jedino na zapisnik o ispitivanju svjedoka J. R.) također ne predstavlja povredu prava obrane koja za sobom povlači nezakonitost tog dokaza. Naime, pravo obrane se u cijelosti ostvaruje pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja, dok u stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo budući da u tom stadiju pa sve do optuženja ZKP/08. ne poznaje tzv. "ravnopravnost oružja" između stranaka. Dokazi prikupljeni od strane državnog odvjetnika u istrazi biti će podvrgnuti ocjeni vjerodostojnosti, ako optužnica bude potvrđena, jer se, bez neposrednog ispitivanja tih svjedoka na raspravi i omogućavanja obrani da iskoristi pravno na postavljanje pitanja, na takvim dokazima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, kako to nalaže odredba članka 431. stavka 2. ZKP/08. Prema tome, povreda odredbe članka 234. ZKP/08. ne predstavlja razlog za nezakonitost tog dokaza, već izaziva posljedicu iz članka 431. stavka 2. ZKP/08.

 

Dakle, niti jedan od osporavanih zapisnika nije nezakonit dokaz.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 18. svibnja 2020.