- 1 -              I Kž 255/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 255/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. P. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 29. travnja 2020. broj Ik I-72/2020., u sjednici održanoj 18. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba zatvorenika D. P. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu je, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odbijen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. P.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, bez navođenja žalbenih osnova, iako je iz sadržaja vidljivo da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje, odnosno preinači na način da se prihvati prijedlog za uvjetni otpust.

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz podnesak od 8. svibnja 2020. broj KŽ-DO-535/2020.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen osobno od strane zatvorenika.

 

Jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11. je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.

 

Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. P. ocjenjujući da je i dalje nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora radi njegovog uključivanja u život na slobodi. Takav zaključak prvostupanjski sud je donio uzimajući u obzir, pored ostalog, činjenicu da je zatvorenik specijalni povratnik, odnosno da je ranije osuđivan zbog kaznenih djela krađe, razbojništva, razbojničkih krađa; da ima tri kaznena postupka u tijeku pred Općinskim sudom u Splitu; da nema osiguran postpenalni prihvat, niti prijavljeno prebivalište; da ima slabije izražene moralne i etičke norme što proizlazi iz psihijatrijskog vještačenja, a da mu kazna ističe 11. lipnja 2021. Mišljenje Zatvora u S. o prijedlogu zatvorenika je također negativno.

 

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika D. P. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. KZ/11.

 

U pravu je zatvorenik kada ističe da je u pobijanom rješenju pogrešno navedeno da je počinio teži stegovni prijestup nanošenja tjelesne ozljede drugom zatvoreniku. Naime, o tom postupku nema podataka o pravomoćnosti, a prema izvješću Zatvora u S., i dalje je u tijeku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu. Međutim, ta okolnost nije od utjecaja na pobijanu odluku.

 

Suprotno žalbenom navodu da ima osigurano prebivalište kod prijatelja S. V. na adresi ..., O., u spisu nema pouzdanih podataka o tome, osim izjave zatvorenika. Iz izvješća Zatvora u S. proizlazi da je zatvorenikov postpenalni prihvat potrebno organizirati sa Centrom za socijalnu skrb I. i da zatvorenik nema prijavljeno prebivalište. Kod takvog stanja stvari, nije bilo potrebe poduzimanja terenske provjere kako to žalitelj ističe.

 

Sud je također pravilno uzeo u obzir kao nepovoljnu okolnost činjenicu što su protiv zatvorenika u tijeku tri kaznena postupka budući da članak 59. stavak 2. KZ/11. izričito propisuje da će se i ta okolnost cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, što znači da je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument o presumpciji nevinosti na kojeg se poziva zatvorenik.

 

Okolnost što je zatvorenik ponovno radno angažiran tijekom izdržavanja kazne je svakako pozitivna, no ista nije takva da dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne. Niti činjenica epidemije izazvane korona virusom, nepovoljne prilike u djetinjstvu i neuspjeh državnih institucija prilikom skrbi o zatvoreniku nisu  značajne u mjeri da bi uspješno osporile potrebu daljnjeg izdržavanja kazne, odnosno da bi  dovele do zaključka da je ispunjena svrha kažnjavanja. Osim toga, za sada je nepovoljan odnos između izdržanog i neizdržanog dijela kazne kada se ima u vidu da zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i pet mjeseci, koja ističe 11. lipnja 2021., što znači da ima još za izdržati više od jedne godine.

 

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 18. svibnja 2020.