- 1 -              I Kž 265/2020-4

Broj: I Kž 265/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. K., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika N. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2020. godine, broj Ik I-259/2020-7, u sjednici održanoj 18. svibnja 2020. godine,

r i j e š i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika N. K.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 159.a toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika N. K. podnesen po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 158.a ZIKZ-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik N. K. osobno, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog stanja, i pogrešne odluke o rješenju za uvjetni otpust". Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog za njegov uvjetni otpust i uvjetno ga se otpusti s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Odlučujući o prijedlogu zatvorenika N. K. za uvjetni otpust podnesenom sukladno čl. 158.a ZIKZ-a, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-19) te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da taj prijedlog nije osnovan.

Naime, prema izvješću Kaznionice u L. riječ je o osobi koja je u razdoblju od 1995. do 2013. u deset navrata pravomoćno osuđivana, uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela. Tim su prilikama zatvoreniku izricane uvjetne te bezuvjetne kazne zatvora, koje je u više navrata i izdržavao, time da je s posljednje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina uvjetno otpušten. Nema postupaka u tijeku, kao ni pravomoćnih ni nepravomoćnih presuda koje nisu stigle na izvršenje, a aktualna razina uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjena je na razini uspješan. Jednom je stegovno kažnjen, i to zbog tjelesnog napada na drugog zatvorenika. Prema počinjenim kaznenim djelima je kritičan te ih priznaje, a s kaznom se pomirio. Radno je angažiran i za to je ocjenjivan uspješnim i naročito uspješnim radnim ocjenama, a završio je i više programa osposobljavanja. Vjerojatnost kriminalnog povrata, unatoč urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora, i nadalje postoji s obzirom na zatvorenikovu raniju višestruku osuđivanost, a mišljenje kaznene ustanove je da prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti s obzirom na to da je ostatak neizdržanog dijela kazne prevelik u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora te uzevši u obzir raniju višestruku osuđivanost i kriminaliziranost zatvorenika, kao i činjenicu da su mu opozvane dvije uvjetne osude.

Uzevši u obzir sve izneseno, i prema ocjeni ovoga suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.-19 te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora. Naime, svrha kažnjavanja propisana tom zakonskom odredbom (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo) treba se postići, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

Zatvorenik u pretežitom dijelu svoje žalbe iznosi tvrdnje da mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 18 godina koju sada izdržava pogrešno izračunata te da se na izdržavanju iste nalazi bez pravne osnove. U pogledu toga vrlo opširno iznosi svoje mišljenje o zakonitosti presuda koje su u odluci o kazni preinačene u pravomoćnoj presudi na temelju koje sada izdržava jedinstvenu kaznu zatvora te pravilnosti postupaka u kojima su iste donesene.

Navedeno nije od utjecaja prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, tako da ni pravilnost i zakonitost pobijane odluke nisu s uspjehom dovedeni u pitanje takvim žalbenim tvrdnjama. Međutim, ako smatra da mu je jedinstvena kazna zatvora pogrešno izračunata, zatvorenik može tražiti postupanje u smislu odredbe čl. 180. st. 2. ZKP/08., na što ga je uostalom pravilno uputio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Žalitelj nadalje tvrdi da ima osiguran postpenalni prihvat, kako u pogledu smještaja, tako i u pogledu financijske podrške. Međutim, ni te, ničime potkrijepljene, žalbene tvrdnje nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Ovo tim više kada se imaju u vidu navodi iz izvješća Probacijskog ureda G. iz kojih proizlazi da zatvorenikov prijatelj Đ. B., čija je adresa navedena kao mjesto otpusta, osim hitnog smještaja u trajanju od par dana u slučaju otpusta, zatvoreniku nije u mogućnosti pružiti dugoročni smještaj niti materijalnu podršku.

Budući da žalba zatvorenika N. K. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje ni neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. svibnja 2020.

Predsjednica vijeća.

Ana Garačić, v. r.