- 1 -              I Kž 59/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 59/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice T. K. M., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2019. broj K-82/2019., u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o  j e :

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženica T. K. M. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., za koje je tom presudom proglašena krivom, na temelju iste zakonske odredbe, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

 

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2019. broj K-82/2019. optuženica T. K. M. proglašena je krivom zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., činjenično opisanog u izreci pobijane presude pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11., izrečena joj je uvjetna osuda s vremenom provjeravanja u trajanju od pet godina.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) oštećeniku trgovačkom društvu M. T. d.o.o. Z. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 3.149.652,30 kuna koji iznos je optuženica dužna isplatiti oštećeniku u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1., 6. i 7. ZKP/08. naloženo je optuženici da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 11.148,00 kuna te paušal u iznosu od 1.000,00 kuna, kao i trošak punomoćnika oštećenika i trošak branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određeni posebnim rješenjem nakon što se pribave podaci o visini tih troškova.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženici izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

Optuženica je po branitelju M. K., odvjetniku u Z., podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika bez konkretnog prijedloga.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08-19.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne propustio cijeniti okolnosti da je optuženica u višegodišnjem razdoblju pribavila sebi višemilijunsku imovinsku korist te za isti iznos oštetila trgovačko društvo o čijim se imovinskim interesima bila dužna brinuti, što ukazuje na iznimnu upornost u kriminalnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje te da, unatoč tome što je zaposlena i ostvaruje stalne mjesečne prihode, prema stanju spisa do donošenja prvostupanjske presude, osim pukog verbaliziranja, nije pokazala stvarnu volju namiriti pričinjenu štetu oštećeniku. Sve te okolnosti upućuju na povećanu društvenu opasnost kaznenog djela i opravdavaju osudu na bezuvjetnu kaznu zatvora, kako to pravilno zaključuje i državni odvjetnik u žalbi.

 

Vodeći računa o svim po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenim olakotnim okolnostima koje se odnose na priznanje kaznenog djela, čime je optuženica u bitnom doprinijela ekonomičnosti i efikasnosti kaznenog postupka, njeno izraženo kajanje, roditeljstvo (majka dvoje djece od kojih je jedno maloljetno) i narušeno zdravlje, kaznom zatvora u trajanju jedne godine će, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, biti ostvarena specijalna i generalna prevencija te ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

Slijedom iznijetoga i s obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bile ostvarene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08-19, odlučeno je kao u točki I. izreke, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08-19.

 

Državni odvjetnik s pravom pobija i odluku suda o troškovima kaznenog postupka, s obzirom da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka, osim dosuđenih troškova na ime provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja u iznosu od 11.148,00 kuna i paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, propustio cijeniti činjenicu da je, prema stanju spisa, sudskom tumaču za bugarski jezik M. V. rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 3. prosinca 2018. odobrena isplata troška konsekutivnog prevođenja s bugarskog na hrvatski jezik iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 322,50 kuna.

 

Stoga je prvostupanjski sud, pod pretpostavkom da je predmetno rješenje postalo pravomoćno, bio dužan donijeti odluku i o tim troškovima kaznenog postupka, sukladno odredbi članka 145. stavka 4. i članka 148. stavka 1. ZKP/08.

 

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-19.

 

Zagreb, 18. svibnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.