- 1 -              I Kž 219/2020-4

Broj: I Kž 219/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. G., zbog kaznenih djela iz članka 110. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 18. ožujka 2020. broj Kv-I-12/2020. (K-45/2014.), u sjednici održanoj 18. svibnja 2020 .,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba osuđenika D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 18. ožujka 2020. broj Kv-I-12/2020. (K-45/2014.), na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), odbačen je zahtjev osuđenika D. G. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-45/2014. od 11. rujna 2015. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. travnja 2016. broj I Kž-648/15., a potom preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-19/2018. od 9. svibnja 2018., kojom je osuđenik osuđen zbog kaznenih djela iz članka 110. i članka 215. stavka 1. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 12 godina i 8 mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 21. travnja 2014. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio osuđenik po branitelju I. P., odvjetniku u V., ne navodeći konkretne žalbene osnove, iako sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „usvoji žalbu osuđenoga te predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik je u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka od 10. ožujka 2020., kao novi dokaz u smislu odredbe članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., predložio neposredno ispitivanje svjedoka I. B., čiji iskaz je zbog nedostupnosti sudu pročitan tijekom prethodnog postupka, s argumentacijom da bi se neposrednim ispitivanjem toga svjedoka njegov iskaz mogao podvrgnuti kritici, kako sudskog vijeća tako i branitelja osuđenika, a također i dovesti u vezu s obranom osuđenika koju tijekom prethodnog postupka nije bio u stanju iznositi „zbog amnezije potvrđene po vještaku psihijatrijske struke“, a kojim dokazima bi se, uz suočenje između osuđenika i toga svjedoka, mogla provjeriti teza obrane da je osuđenik postupao u nužnoj obrani.

Navedenu argumentaciju žalitelj u bitnom ponavlja i u žalbi uz tvrdnju da u prijašnjem zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, koji je pravomoćno odbijen rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Kv-I-8/2019. od 21. veljače 2019., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-200/2019. od 23. svibnja 2019., nije predlagao niti jedan dokaz ili činjenicu koju je prezentirao u zahtjevu za obnovu od 10. ožujka 2020.

Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su činjenice i dokazi na kojima je zahtjev utemeljen već bile iznesene u prijašnjem zahtjevu za obnovu kaznenog postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda, iz kojeg razloga su ostvarene zakonske pretpostavke za odbačaj prijedloga za obnovu kaznenog postupka sukladno odredbi članka 506. stavka 1. ZKP/08.

Naime, iz sadržaja pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Kv-I-8/2019. od 21. veljače 2019. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka vidljivo je da je taj zahtjev podnesen iz istih razloga kao i zahtjev za obnovu od 10. ožujka 2020., odnosno radi neposrednog ispitivanja svjedoka I. B., pri čemu je, protivno žalbenim navodima, izvođenje toga dokaza i u tom ranijem zahtjevu bilo predloženo u bitnom na iste one okolnosti koje su iznesene i u zahtjevu za obnovu od 10. ožujka 2020., kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

Slijedom iznijetoga, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbacio zahtjev osuđenika, na temelju odredbe članka 506. stavka 1. ZKP/08.

S obzirom da prvostupanjski sud nije počinio povredu zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 18. svibnja 2020.