- 1 -              I Kž 269/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 269/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. M., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.-17.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 20. travnja 2020. broj Ik I-77/2020-14, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se odbija prijedlog zatvorenika S. M. za uvjetni otpust.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, Županijski sud u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.-19.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), zatvorenika S. M., s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju, otpustio na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od tri godine, a koju kaznu izdržava na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 19. rujna 2018. broj K-237/2018-54 i Županijskog suda u Splitu od 8. siječnja 2019. broj Kž-815/2018-5, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11.-17. Ujedno je određeno da uvjetni otpust traje do isteka kazne 6. svibnja 2021.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je u pravu državni odvjetnik kada smatra da je prvostupanjski sud trebao odbiti prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust jer za zatvorenikovo uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne zatvora nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 59. stavka 2 KZ/11-19.

 

Naime, kako se to pravilno ističe i žalbom državnog odvjetnika, iz izvješća Kaznionice u G. vidljivo je da je, unatoč zatvorenikovoj uspješnoj realizaciji provedbe programa izvršavanja kazne zatvora te prilagođenom funkcioniranju u strukturiranim uvjetima bez stegovne tretiranosti, vjerojatnost kriminalnog povrata kod zatvorenika aktualno procijenjena srednjom, kakva je bila i prilikom dijagnosticiranja kod nastupa na izdržavanje kazne, što upućuje na zaključak da u tom dijelu, unatoč dosadašnjoj zatvorenikovoj neosuđivanosti, izdržavanje kazne nije polučilo pozitivnim napretkom. Osim toga, i ostatak neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora (izdržao je tek nešto više od 2/3 kazne zatvora) dodatno upućuje na zaključak da je nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne, na što također pravilno upire državni odvjetnik u svojoj žalbi.

 

Stoga, imajući na umu sve navedeno, ocjena je ovog suda da je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi upire na to da još nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-19. za zatvorenikovo ranije puštanje na slobodu te da, unatoč zatvorenikovoj verbaliziranoj kritičnosti prema počinjenom kaznenom djelu te izraženom žaljenju i kajanju, to za sada ne upućuje na njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

 

Zbog svega navedenog trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je to učinjeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. svibnja 2020.