Poslovni broj: 8 UsIpor-45/20-4

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja A. P. H., O. xxxxx N. M., OIB: xxxx, zastupanog po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva M. & B.s d.o.o. Z., S. 18, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet  nekretnina, odlučujući izvan rasprave, 15. svibnja 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/2226, URBROJ: 513-04/18-2 od 29.  lipnja 2018. godine.

 

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je dana 21. siječnja 2019. godine Upravnom sudu u Zagrebu dostavio tužbu kojom je zatražio poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,  Klasa: UP/II-410-20/15-01/2226, Urbroj: 513-04/18-2 od 29.  lipnja 2018. godine, koja je kod navedenog suda zavedena pod poslovnim brojem Usl-236/19-I, a radi poreza na promet nekretnina. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-122/2020-2 od 23. siječnja 2020. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 28. siječnja 2020. godine.

U tužbi tužitelj u bitnom navodi: da pobija rješenje tuženika iz razloga što u istom nije pravilno primijenjen mjerodavni zakon, odnosno pravni propis, te što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja; da je nesporno da je sa R. S. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. lipnja 2013. godine s ciljem stjecanja prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Z., zk. ul. xxx k.o. Z., sagrađenoj na zk. čest.xxx, označena kao zemljište, tvornička zgrada popis br. šupa i dvorište u G. u. br. 50, ukupne površine 570 m2; da je temeljem navedenog ugovora podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini a da je rješenjem poslovni broj: xxxx navedeni ugovor proveden u zemljišnoj knjizi; da je  neovisno o navedenom postupku u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini postojala zabilježba postupka povodom revizije koju je podnijela Republika Hrvatska, vezano za postupak koji se je vodio u vezi vlasništva navedene nekretnine, a koju je Vrhovni sud svojim rješenjem od 03. ožujka 2015. godine, poslovni broj Rev-1778/2013, prihvatio i  utvrđeno da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo ex lege; da je temeljem navedenog revizijskog rješenja i odredbe članka 123. ZZK-a, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. veljače 2016. godine brisana uknjižba prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici , broj: Gž-Zk-445/17 od 29. ožujka 2018. godine; da je na predmetnoj nekretnini upisano društveno vlasništvo pa da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj bio dužan platiti porez na promet nekretnina kako je utvrđeno poreznim rješenjem, obzirom da nije vlasnik nekretnine; da je pravna osnova za nastanak porezne obveze (kupoprodajni ugovor) naknadno otpala, te da porezno tijelo neosnovano tužitelja obvezuje na plaćanje poreza na promet nekretnina za stjecanje predmetne nekretnine. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV ili ukupno 1.200,00 kuna. Predložio je da se poništi osporeno rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

          Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava za poreze građana, Klasa: UP/I-410-20/2013-001/12601, Urbroj: 513-007-24-10-2015-0007 od 08. svibnja 2015. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina utvrđena privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Zagreb za nekretnine, KLASA:UP/I-410-20/2013-001/12601, URBROJ:513-007-01-60/2013-004 od 18. rujna 2013. godine u iznosu od 1.172.947,07 kuna te poreze na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 58.647,35 kuna.

Kako se u predmetnoj upravnoj stvari radilo o primjeni propisa jer se radi o pitanju nastupa zastare, nije bilo potrebno provođenje rasprave na kojoj bi se utvrđivale sporne činjenice, te je stoga Sud predmet riješio bez održavanja rasprave.

              U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 29. lipnja 2018. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocijerna zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem tužitelju osnovano utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina i naloženo plaćanje poreza.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji  nekretnine sklopljenog dana 14. lipnja 2013. godine sa R. S., stekao nekretninu pobliže označenu u članku I. predmetnog ugovora za kupoprodajnu cijenu od 70.000,00 eura.

Člankom 4. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj:69/97, 153/02 i 22/11, dalje: ZPPN-a, kojeg je primijeniti) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina pri čemu se prometom nekretnina u smislu ovog Zakona smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.

Člankom  9. stavkom 1. ZPPN-a je propisano da osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pri čemu se pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, u skladu sa stavkom 2. istog članka. Stavkom 3. istog članka je propisano da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz usprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Prema stavku 5. istog članka Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 6. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

Prema sadržaju tužbenih navoda među strankama je sporno da li je tužitelju trebalo utvrditi porez na promet nekretnina obzirom da je tužitelju naknadno (nakon što se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine) brisano vlasništvo nekretnine, vezano za ishod drugog postupka koji se je vodio u vezi vlasništva predmetne nekretnine, u kojem je odlučeno da je nekretnina  društveno vlasništvo, pa prodavatelj istom nije ni mogao raspolagati.

Privremenim poreznim rješenjem od 18. rujna 2013. godine donesenim sukladno članku 89. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16, dalje: OPZ-a), bila je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 523.699,33 kn, a na temelju činjenica iskazanih u poreznoj prijavi, te je na utvrđenu poreznu osnovicu razrezan porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 26.184,96 kn.

Člankom 89. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16, dalje OPZ-a) propisano je da ako se rješenje o utvrđivanju poreza donosi na temelju podataka iskazanih u poreznoj prijavi poreznog obveznika, a porezno tijelo nije prethodno provelo postupak provjere činjenica bitnih za donošenje toga rješenja, takvo rješenje je privremeno. Privremeno porezno rješenje mora biti kao takvo označeno. Privremeno porezno rješenja smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvršenja samostalnim rješenje. Porezno tijelo može izvršiti naknadnu provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi poreznog obveznika. Ako porezno tijelo na temelju naknadno izvršene provjere utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, porezno tijelo će zamijeniti privremeno porezno rješenje novim rješenjem. Ako porezno tijelo ne donese rješenje kojim zamjenjuje privremeno porezno rješenje, porezna obveza utvrđena privremenim rješenjem smatrat će se konačno utvrđenom poreznom obvezom.

Porezno tijelo je naknadno sukladno članku 89. stavak 4. OPZ-a izvršilo provjere činjenica bitnih za oporezivanje tj. provjeru tvrđene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, temeljem Zapisnika/Nalaza ovlaštenog vještaka od 05. svibnja 2015. godine kojim je utvrđena tržišna vrijednost nekretnine u iznosu od 1.696.646,40 kuna, koji je potpisan od strane opunomoćenika tužitelja, bez primjedbi, te je utvrđena razlika porezne obveze u iznosu od 1.172.947,07 kn.

Tužitelj navodi da je pravna osnova za razrez poreza (predmetni ugovor o kupoprodaji) otpala, te da nije došlo do prometa nekretnina.

Međutim, navedeni  tužbeni navod je kontradiktoran i suprotan je tužbenom navodu  kojim tužitelj navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišno knjižnog odjela, poslovni broj:xxxx u zemljišnoj knjizi proveden predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. lipnja 2013. godine, dakle, vidljivo je da je izvršena uknjižba vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini.

Također se u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. veljače 2016. godine, poslovni broj xxxxx, temeljem revizijskog rješenja Vrhovnog suda RH, poslovni broj: 1778/13 od 03. ožujka 2015. godine, brisana uknjižba prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, a da je isto rješenje potvrđeno od strane Županijskog suda u Varaždinu.

Porezno tijelo je sukladno zakonu u naknadnom postupku na valjan način utvrdilo razliku porezne osnovice te poreza na promet nekretnina.

Tužbenim navodima se ne osporava utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina  niti iznos poreza obračunat na utvrđenu razliku porezne osnovice.

Prema tužbenim navodima  prvenstveno je sporno može li na razrez poreza na promet nekretnina po navedenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina utjecati činjenica da je tužitelju nakon što je bio uknjižen kao vlasnik, brisano vlasništvo navedene nekretnine.

Pravilnost i osnovanost razreza poreza može se preispitivati jedino u postupku obnove.

Obnova postupka u kojem je razrezan porez na promet nekretnina može se tražiti pod uvjetima propisanim člankom 22. stra1vak 1. i 2. Zakonom o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj:69/97, 153/02 i 22/11, dalje: ZPPN-a), odnosno člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/098,. dalje: ZUP-a) u vezi sa stavkom 3. članka 22. ZPPN-a. 

Međutim, predmet ovog upravnog spora nije ocjena da li su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka razreza poreza već zakonitost poreznog rješenja od 08. svibnja 2015. godine kojim je utvrđena razlika porezne osnovice i poreza na promet nekretnina, te rješenja tuženika od 29. lipnja 2018. godine kojim je odbijena tužiteljeva žalba podnijeta protiv navedenog poreznog rješenja.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu 15. svibnja 2020. godine

                                                                                                                   S U D A C

 

                                                                                                Studenko Vuleta, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).