Poslovni broj: 8 UsIpn-6/20-2

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja A. B. d.d. Z., , OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi priznavanja položaja stranke te razgledanja i umnožavanja spisa, odlučujući izvan rasprave, 15. svibnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/18-01/219, URBROJ: 513-04-19-5 od 27. veljače 2019. godine.

 

 

Obrazloženje

 

Dana 23. travnja 2019. godine pred upravnim sudom u Zagrebu zaprimljena je tužba tužitelja kojom traži poništenje rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/18-01/219, URBROJ: 513-04-19-5 od 27. veljače 2019. godine. Navedena tužba zavedena je pod poslovnim brojem Usl-1362/19-I, a radi  priznavanja položaja stranke te razgledanja i umnožavanja spisa. Sud je tužbu dostavio tuženiku na odgovor, te je tuženik istom sudu dostavio odgovor na tužbu.

Temeljem rješenja predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: 31 Su-122/2020-2 od 23. siječnja 2020. godine, donesenog po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmet je dostavljen na postupanje ovom sudu dana 28. siječnja 2020. godine i zaveden pod gornjim poslovnim brojem.

U tužbi tužitelj u bitnom navodi: da osporeno rješenje pobija iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene pravnog propisa i povrede pravila poreznog postupka; da tuženik u osporenom rješenju nekritički ponavlja navode iz prvostupanjskog rješenja i ne odgovara na žalbene navode, zbog čega je isto rješenje protivno članku 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku; da je dana 20. travnja 2015. godine sklopio Ugovor o prijenosu, po kojem je P. prenio vlasništvo na tužitelja i koje je upisano u zemljišnoj knjizi u njegovu korist; da je P. kao isporučitelj primijenio opciju oporezivanja PDV-om umjesto porezom na promet nekretnina, a da mu je nadležna Ispostava Porezne uprave dana 13. listopada 2016. godine donijela rješenje po kojem mu je utvrđena obveza poreza na promet nekretnina, uz obrazloženje da on nema pravo na odbitak pretporeza; da je na navedeno rješenje podnio žalbu, koja je rješenjem tuženika od 25. svibnja 2017. godine usvojena i predmet vraćen na ponovni postupak, a novo rješenje da je donijeto tek kada je porezno tijelo dovršilo postupak poreznog nadzora kod društva P.; da je u novom poreznom rješenju od 01. kolovoza 2018. godine tužitelju utvrđena obveza poreza na promet nekretnina i to na temelju nevjerodostojnog računa društva P., broj: … datiranog sa 29. travnja 2013. godine, koje je društvo P. izdalo u ožujku 2017. godine, te storniralo ga u prosincu 2017. godine; da je društvo P. naknadno 2017. godine počelo tvrditi da se predmetna transakcija dogodila u travnju 2013. godine a ne u travnju 2015. godine, za što nema zakonske osnove, te da je navedeno društvo samoinicijativno storniralo račun kojeg je izdalo, promijenilo prijavu PDV-a za travanj 2013. godine, iako tada nije moglo mijenjati PDV, te zadužilo ovu transakciju. Kako je ova transakcija predmet dva porezna postupka (utvrđivanja poreza na promet nekretnina) kojeg je on bio obveznik, te poreza na dodanu vrijednost za 2013. godinu, za što nema činjenične ni pravne osnove; da ne stoji tvrdnja poreznog tijela da eventualna obveza iz porezno-dužničkog odnosa jednog ne može utjecati na pravo iz porezno-dužničkog odnosa drugog poreznog obveznika; da nije jasno zašto porezno tijelo se poziva na članak 8. stavak 1. Općeg poreznog zakona, jer da nije riječ o poreznoj tajni koju treba čuvati od njega, budući da je riječ i transakciji koja istodobno utječe na porezne obveze njega i P.; da je društvo P. u svojim podnescima navelo da je isporuka nekretnine bila 29. travnja 2013. godine, što nije točno; da je P. dobio položaj stranke u postupku utvrđivanja njegove porezne obveze, što je razvidno iz službene zabilješke od 02. siječnja 2018. godine; da mu se ne priznaje status stranke iako je dokazao svoj pravni interes, u skladu sa člankom 4. Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje na službene zabilješke od 22. prosinca 2017. godine i 02. siječnja 2018. godine te navodi da je namjera poreznog tijela da se o isporuci centra u S. b. odluči u postupku poreznog nadzora koji se provodi nad društvom P., radi čega mu je trebalo priznati status stranke; da mu je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa iako je on dokazao pravni interes i to stoga što je on stranka u sporu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Z., Poslovni broj: …, čiji je glavni predmet spora isplata dijela kupoprodajne cijene u visini PDV-a i naknade štete u visini zateznih kamata na neobračunati PDV, vezano za kupnju predmetne nekretnine u S. B.. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika, prvostupanjsko rješenje, da se tužitelju prizna položaj stranke u postupku poreznog nadzora koji se vodi nad društvom P. d.d. u dijelu u kojem se taj nadzor odnosi na isporuku trgovačkog centra (nekretnine) u S. B. i da mu se odobri zahtjev za razgledavanje i umnožavanje navedenog spisa.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke rješenja odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-471-02/18-01/20, URBROJ: 513-07-23/03-18-2 od 11. svibnja 2018. godine, točkom 2. izreke odbijen je zahtjev za razgledanje i umnožavanje spisa u predmetu nadzora poreznog obveznika P. d.d. S., KLASA: UP/II-471-02/18-01/303, URBROJ: 513-07-23-18-1.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja da mu se  prizna položaj stranke u poreznom nadzoru koji se provodi nad društvom P. m.n. r. d.d. S. u dijelu u kojem se spomenuti postupak odnosi na isporuku centra (nekretnine) u S. B., gdje je P. bio otuđitelj, a A. B. d.d. stjecatelj.

Kako u predmetnom sporu nisu sporne činjenice već se radi o pravnom pitanju- primjeni prava, nije bilo potrebno provoditi glavnu raspravu i na istu pozivati stranke.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje  od 27. veljače 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja.

Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 04. svibnja 2018. godine pozivom na članak 4. i 53. Zakona o općem upravnom postupku, podnio zahtjev kojim je zatražio da mu se prizna položaj stranke u poreznom nadzoru koji se provodi nad društvom P. m. n r. d.d. u dijelu koji se odnosi na isporuku centra (nekretnine) u S. B. gdje je P. bio otuđitelj, a tužitelj stjecatelj.

S obzirom na navedeno sporno je da li se tužitelju trebalo priznati položaj stranke u poreznom nadzoru koji se provodi nad društvom P. m. n. r. d.d. u dijelu koji se odnosi na isporuku centra (nekretnine) u S. B. gdje je P. bio otuđitelj, a tužitelj stjecatelj.

Nadalje iz spisa proizlazi da je podneskom od 08. veljače 2019. godine (u vrijeme žalbenog postupka), tužitelj pozivom na članak 84. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku podnio zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa u žalbenom postupku koji se vodi u predmetu nadzora poreznog obveznika P. d.d. S., KLASA:UP/II-471-02/18-01/303, URBROJ:513-07-23-18-1.

Člankom 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje: ZUP-a) koji se supsidijarno primjenjuje u poreznom postupku, propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili osoba koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

Prema članku 53. ZUP-a je  ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku, službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje. Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka.

Prema članku 84. stavak 1. ZUP-a stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledavati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika i vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

Člankom 20. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16, dalje: OPZ-a) propisano je da je porezno dužnički odnos u smislu ovoga Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem sudionici porezno-dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da su sudionici porezno-dužničkog odnosa porezno tijelo, porezni obveznik i porezni jamac.

Člankom 8. stavak 1. OPZ-a propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.

Odredba članka 4. ZUP-a, u poreznom postupku koji se vodi kod poreznog tijela se primjenjuje supsidijarno, sukladno članku 4. OPZ-a, što znači da se odredbe ZUP-a  u poreznom postupku primjenjuju samo iznimno kada OPZ-a to ne propisuje, odnosno kada je to moguće obzirom na sadržaj OPZ-a i drugih poreznih propisa, koji su lex specijalis u odnosu na ZUP-a, budući da se odredbama istih propisa porezni postupci reguliraju na specifičan (drugačiji )način u odnosu na odredbe ZUP-a, kao općeg propisa.

Člankom 20. stavak 2. OPZ-a propisano je da su sudionici porezno-dužničkog odnosa porezno tijelo, porezni obveznik i porezni jamac. Tužitelj ne spada u krug navedenih osoba jer nije porezni obveznik  ni porezni jamac pa je pravilno odbijen zahtjev za priznavanje položaja stranke u poreznom nadzoru koji se provodi nad društvom P. m. n. r. d.d.

Stav tužitelja da mu je status stranke u poreznom nadzoru koji se provodi nad društvom P. m. n. r. d.d. trebalo priznati s obzirom na njegov dokazani pravni interes za sudjelovanjem u navedenom poreznom nadzoru nije osnovan jer postojanje pravnog interesa je potrebno da se radi o pravnom interesu koji proizlazi iz zakona ili je zakonom zaštićen, a za njegovo rješenje je nadležno upravno tijelo, što u konkretnom nije slučaj.

Za zaštitu prava iz vjerovničko dužničkog odnosa koji postoji između tužitelja i poreznog obveznika P. m. n. r. d.d., a koji se odnosi na međusobne obveze u vezi  isporuke centra (nekretnine) u S. B., nadležan je Trgovački sud. Iz podataka spisa vidljivo je da se između tužitelja i društva P. pred Trgovačkim sudom u Z. pod Poslovnim brojem …, vodi spor vezano za stjecanje i cijenu nekretnine u S. B., odnosno za isplatu dijela kupoprodajne cijene u visini PDV-a i naknade štete u visini zateznih kamata na neobračunati PDV, vezano za kupnju predmetne nekretnine. Stoga je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje položaja stranke u navedenom poreznom nadzoru.

S obzirom da tužitelj nema položaj stranke u navedenom poreznom nadzoru te obzirom da tužitelj pravne interese može štititi na drugi način i u drugom postupku, pravilno je u skladu sa člankom 84. stavak 1. ZUP-a, odbijen zahtjev za razgledavanje i umnožavanje spisa predmeta koji se odnosi na porezni nadzor koji se provodio kod poreznog obveznika P.  m. n. r. d.d. S..

              Slijedom navedenog, osporeno rješenje je pravilno i zakonito.

              Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.

 

 

U Splitu 15. svibnja 2020. godine

                                                                                                                   S U D A C

 

                                                                                                Studenko Vuleta, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske  (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju A. B. d.d. Z., , uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-102/2020-8 od  30. siječnja 2020. godine,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz  Obavijest ovog suda broj: 31 Su-102/2020-8 od 30. siječnja 2020.g.,

-          u spis.

 

 

                                                                       za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

                                                                                                     Nataša Rogošić