1

                            Poslovni broj: Gž Ob-227/2020-2

 

 

Poslovni broj:Gž Ob-227/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž., OIB … W. zastupanog po punomoćnici J. Š., odvjetnici u S. B., protiv tuženice J. Ž., radi razvoda braka, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: 10 P Ob-282/2019-9 od 27. ožujka 2020., dana 15. svibnja 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se pobijano rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 10 P Ob-282/2019-9 od 27. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim se rješenjem prvostupanjski sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo sve provedene radnje i tužbu odbacio.

 

Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 55/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13-rješenje USRH, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i nastavi započeti postupak, podredno da se rješenje ukine i naloži ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je neosnovana.

 

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, kao niti koja druga bitna povreda odredaba postupka, a na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

 

Postupak u ovoj pravnoj stvari je iniciran tužbom tužitelja radi razvoda braka.

 

Prema stanju u spisu, te iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlaze sljedeća utvrđenja:

 

- da je kod prvostupanjskog suda 31. listopada 2019. tužitelj podnio tužbu protiv tuženice radi razvoda braka, te da u tom braku nije bilo djece,

 

- da su stranke 9. siječnja 2016. sklopile brak u S. B., da je prema podacima iz vjenčanog lista tužitelj hrvatski državljanin, dok je tuženica bosanskohercegovačka državljanka,

 

- da tužitelj nema prijavljeno boravište niti prebivalište u Republici Hrvatskoj, nego samo u SR Njemačkoj,

 

- da tuženica nema OIB, te da nikada nije imala prijavljeno prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj,

 

- da su djelatnici MUP-u izvršili provjeru operativnim radom na terenu i utvrdili da tuženica nikada nije živjela na adresi …

 

- da je tužitelj u podnesku od 17. siječnja 2020. naveo da je adresa tuženice u SR Njemačkoj, W.

 

Temeljem naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao kako za suđenje u ovoj pravnoj stvari nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj jer stranke nisu imale posljednje prebivalište u K., na adresi

 

Uredbom vijeća (EZ) broj 2001/2003 od 27. studenog 2003.(Službeni list Europske unije L338/1,Uredba Bruxelles II bis, dalje u tekstu Uredba) regulirana su pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te je stavljena izvan snage Uredba (EZ) broj 1347/2000.

 

Člankom 3. navedene Uredbe propisano je slijedeće:

 

"Opća nadležnost

 

1.U predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka nadležni su sudovi država članica;

 

a) na čijem području:

- bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili

- su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište, ili

- protustranka ima uobičajeno boravište, ili

- u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, ili

- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, ili

- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin države članice o kojoj je riječ ili, u slučaju da je riječ o Velikoj Britaniji ili Irskoj, tamo imao svoj „domicile”;

 

b) prema državljanstvu oba bračna druga ili, u slučaju Velike Britanije ili Irske, prema „domicile” oba bračna druga.

 

2. U svrhe ove Uredbe, „domicile” označava isti pojam koji označava u pravnim sustavima Velike Britanije i Irske."

 

Kako prema pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda tuženica nema hrvatsko državljanstvo, te kako bračni drugovi nisu imali zadnje boravište niti prebivalište u K., dok je uobičajeno prebivalište i boravište tužitelja u SR Njemačkoj, a tuženica nikada nije imala boravište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju u postupku radi razvoda braka stranaka nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, sve u smislu naprijed citiranih odredaba čl. 3. Uredbe koja se ima primijeniti u predmetima koji se odnose na razvod braka.

 

Stoga je trebalo odbijanjem žalbe tužitelja, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

 

U Splitu 15. svibnja 2020.