1                      Poslovni broj: 18.UsI-1658/19-9

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz R. S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi prava na razmjerni dio invalidske mirovine, 14. svibnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/18-03/03107155605, Urbroj: 341-99-06/2-18-9065, broj spisa: 154950 od 10. travnja 2019.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/18-03/03107155605, Urbroj: 341-99-06/2-18-9065, broj spisa: 154950 od 10. travnja 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S.,  Klasa: UP/I 141-02/17-03/03107155605, Urbroj: 341-15-06/2-17-22029, broj spisa: 154950 od 20. srpnja 2018.  kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju.

                    Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja te ističe da je operirao rak debelog crijeva na osnovu čega je dobio invalidsku mirovinu  u S.. Polazeći od toga da mu je druga država priznala pravo na osnovu raka debelog crijeva, te da je rak neizlječiva bolest, a da se samo u iznimnim slučajevima život može produžiti na određeno vrijeme, ali je operirani bolesnik traumatiziran jer svakodnevno gleda smrti u oči, obzirom priroda bolesti ne omogućava miran i bezbrižan život. Stoga, psihički čovjek ne može podnijeti bilo kakvu profesionalnu radnu aktivnost.

              Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da poništi osporeno rješenje.

              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da prema hrvatskih propisima ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, nije bilo pravne osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.

Stoga, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Kako je sporna primjena prava, a tužitelj ne osporava činjenice utvrđene u provedenom postupku, te stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 36. stavak 1. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17.) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

Odgovor na tužbu tuženika tužitelju je uredno dostavljeno na očitovanje, sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj se ne očituje na dostavljeni odgovor na tužbu tuženika već dostavlja medicinsku dokumentaciju koja je već razmotrena u postupku vještačenja pred Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine podnesen 5. siječnja 2017. nadležnom nositelju socijalnog osiguranja u Republici Srbiji, prema Ugovoru između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 14/01).

Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je Vijeće vještaka u svom nalazu i mišljenju ev. br. 121642 od 16. srpnja 2018., temeljem raspoložive medicinske dokumentacije, mišljenja da je odluka o invalidnosti preuranjena jer je u siječnju 2017. podnesen zahtjev za mirovinom, a liječenje operacijom ograničene maligne tvorbe obavljeno 4 mjeseca prije. Određeno je praćenje narednih 5 godina. U slučaju pogoršanja može se podnijeti novi zahtjev.

Po žalbi tužitelja, u drugostupanjskom upravnom postupku, pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka ev. br. 230521 od 1. travnja 2019., koje nalazi, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, da je ocjena vijeća vještaka pravilna jer se radi o malignom procesu debelog crijeva koji je uspješno operativno liječen. Nema znakova širenja bolesti, onkološko liječenje nije indicirano. Tužitelj je prekomjerne tjelesne težine. Tužitelj vidi samo na 1 oko od rane mladosti i s tim je radio. Mišljenja su kako je stanje po operaciji maligne bolesti stabilno, opće stanje nije narušeno i radna sposobnost nije smanjena za više od polovice prema zdravom osiguraniku ili slične razine obrazovanja i sposobnosti. Shodno tome ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Vijeće viših vještaka u svom nalazu ističe kako je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelju endoskopski utvrđena maligna bolest crijeva te je u srpnju 2016. izvršen operativni zahvat rektosigmoidnog dijela debelog crijeva. U otpusnom pismu ne navodi se formacija anus pretera. Po nalazu PHD radi se o andenokarcinomu gradus I. Proces je lokaliziran. Od 15 limfnih čvorova niti jedan nije pozitivan na tumorske stanice. Resekcijski rubovi su čisti. Onkološka terapija nije potrebna. Potrebno je praćenje. UZV abdomena učinjen 7. studenog 2016. je uredan. U lipnju 2015. izvršen je operativan zahvat žučne vrećice zbog gangrenozne upale temeljem kamenca u vrećici. U svibnju 2016. učinjena je operacija ventralne hernije koja je nastala postoperativno nakon operacije žuči. Nadalje, tužitelju je u dobi od 17 godina učinjena enukleacija desnog oka nakon traume i neuspješnog liječenja. Nosi očnu protezu.

Sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka od 16. srpnja 2018. i 1. travnja 2019., kao uvjerljive i sukladne medicinskoj dokumentaciji u spisu, jer su isti dani prema načelima medicinske znanosti.

Potrebno je naglasiti da nalaz i mišljenje vještak donosi u skladu s pravilima propisanim odredbama 125. do 133. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. – u daljnjem tekstu: ZOMO), te Uredbom o metodologijama vještačenja u mirovinskom osiguranju. Naime, člankom 125. stavak 3. ZOMO propisano je da na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje u prvom stupnju, nakon provedene propisane revizije Zavod donosi rješenje o činjenici postojanja ili nepostojanja smanjenja radne sposobnosti i preostale radne sposobnosti, djelomičnog i potpunog gubitka radne sposobnosti, te drugim činjenicama o kojima ovisi pravo prema ovome Zakonu.

Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

              Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima (stavak 2.).

              Djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima (stavak 3.).

              Potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti (stavak 4.).

Iz sadržaja citirane odredbe zakona, a na osnovi utvrđenog zdravstvenog stanja, te nakon usporedbe prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti za poslove koji se smatraju odgovarajućim poslovima osiguranika koje obavlja (SSS konobar, u RH radio u struci, star 59 godina, izvan RO) utvrđeno je da je kod tužitelja za sada, prema medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz zahtjev, preuranjena ocjena invalidnosti prema članku 39. ZOMO, jer je vještačenje uslijedilo samo četiri mjeseca nakon operativnog zahvata rektosigmoidnog dijela debelog crijeva, tim više što iz medicinske dokumentacije proizlazi da je proces lokaliziran, da od 15 limfnih čvorova niti jedan nije pozitivan na tumorske stanice, resekcijski rubovi su čisti, a nije potrebna niti onkološka terapija, već samo praćenje. Potrebno je naglasiti da su ovlašteni vještaci donijeli nalaz i mišljenje sukladno citiranoj Uredbi, temeljem medicinske dokumentacije dostavljene od inozemnog nositelja mirovinskog osiguranja primjenom međunarodnog ugovora o socijalnom osiguranju, dok tužitelj svojim tužbenim navodima ne dovodi u sumnju ocjenu ovlaštenih tijela vještačenja već ističe svoje, subjektivno, viđenje zdravstvenog stanja.

Posebno ističe kako  se kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu primjenom međunarodnog ugovora mora utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima i pred tijelima hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja Svaka država ugovornica primjenjuje vlastiti sustav ostvarivanja prava na davanja na temelju invalidnosti pa tako primjenjuje i vlastitu definiciju invalidnosti koja sadržava zakonske i medicinske kriterije koji su svojstveni njezinom sustavu socijalne sigurnosti, tržištu rada i drugim elementima koji se pri definiranju invalidnosti uzimaju u obzir, stoga prigovori tužitelja da mu je u R. S. priznato pravo na invalidsku mirovinu nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Sukladno svemu iznesenom, sud je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

 

U Zagrebu, 14. svibnja 2020.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).